Pripreme za odbranu zemlje

Njemacki fasisti krecu u pohod porobljavanja Evrope. Prva na udaru marta 1938 se nasla Austrija. Time su njemacke trupe dosle do nasih granica. Godinu dana poslije Hitler zauzima i Cehoslovacku a u jesen iste godine, 1. septembra, napadnuta je i Poljska. To je bio pocetak drugog svjetskog rata.

Vlada u kraljevini Jugoslaviji je vodila politiku koja ju je sve vise priblizavala Hitleru. KPJ je upozoravala da se nezavisnost zemlje moze ocuvati samo ako na celo drzave dode narodna vlast koja ce raditi u interesu naroda. Naravno vlasti to nisu odobravale.

 1940, od 19 do 23 oktobra u Zagrebu je odrzana V zemaljska konferencija KPJ. Bio je to veliki skup za tadasnji ilegalni rad Partije. Prisustvovalo je 105 delegata. Drug Tito je govorio o radu KPJ u zadnjih sest godina i o zadacima u situaciji sve blizeg ratnog vihora. Jugoslaviji su pretile dvije opasnosti: da je uvuku u rat kao saveznika Njemacke ili da postane njen plijen. Na konferenciji su odlucno rekli da ce se braniti nezavisnost zemlje. A tad je jos jedan zakljucak od velike vaznosti donesen. -U Jugoslaviji zivi mnogo naroda i narodnosti. Svi oni imaju pravo da budu sto jesu: i Crnogorci, i Makedonci, i Albanci, i Madari. Ta prava su im grubo oduzeta ali Partija je bila spremna boriti se za nacionalnu slobodu.

Sjecajuci se V zemaljske konferencije drug Tito je rekao: " Petu zemaljsku konferenciju mi smo pripremali u teskim uslovima terora. Do toga vremena tesko bi se takva konferencija mogla odrzati, a da policija to ne nanjusi. Poslije trideset i sedme godine i konsolidacije Partije stvorili smo takve uslove da smo mogli dovesti, tako reci pod nos policije, sto pet delegata i odrzati konferenciju koja je trajala nekojiko dana. Kad smo se razisli, nijedan covjek nije pao, policija nista nije saznala, samo je osjetila da je rad drugacije krenuo.

Poslije tog organizovali smo tamo partijsku skolu za dvadesetak ljudi kojom je rukovodio Popivoda. I tu partisku skolu organizovali smo pod nosom policije. Nas nekoliko je tamo drzalo predavanja: jedan dan Kardelj, jedan dan ja i tako redom. Skola je zavrsila, ljudi su se razisli, i njen znacaj za  osposobljavanje ljudi bio je ogroman. I na konferenciji, i u toku trajanja skole bili smo vec cvrsto ubjedeni da cemo morati da pripremamo i nesto drugo, i to ne samo na papiru nego i stvarno. Prodirali smo u vojsku. Na primjer, Mitar Bakic je imao neke veze u vojsci, u Zagrebu kod avijaticara, i on me upoznao s njima. Ja sam zatim odlazio na sastanke njihove celije. U toj celiji bilo je nekoliko njih, medu kojima i Lazarevic, sada general u penziji. Kad sam odlazio na njihove sastanke, nocu, dvojica su me pratila kroz grad da mi niko ne moze ni blizu prici. Jednom rijecju, punim tempom se radilona tome da se sto prije izvrse pripreme za oruzani ustanak. Sve je to islo postepeno. Mi se nismo pripremali avanturisticki, znali smo sta hocemo i bili smo uvjereni da cemo u svojoj zemlji uspjeti."

A onda se vihor rata priblizio. Sve je doslo brzo.

24. marta 1941 u Becu je Jugoslovenska vlada potpisala pakt o pristupanju Jugoslavije "Trojnom paktu" sto je znacilo stajanje na stranu Njemacke i Italije i za otvorenu saradnju sa fasistickim snagama.

27. marta KPJ je pozvala narod na demonstracije. U Beogradu se narod masovno odazvao i sa beogradskih ulica je grmilo "Bolje rat nego pakt" i Bolje grob nego rob". Protest je zahvatio cijelu zemlju.

6. aprila 1941. njemacki avioni su napali Beograd bez objave rata. Bombama su zasuli cijeli grad i to je odnjelo na hiljade nevinih ljudskih zivota. Grad je bio u zgaristima i potpuno razoren. Tako je Hitler ratovao. Podmuklo, okrutno i zlikovacki. Istu sudbinu su dozivjeli i stotine drugih evropskih gradova.

10. aprila su njemacke trupe usle u Zagreb.

12. aprila Njemci su bili u Beogradu. Kralji vlada su napustili zemlju.

Komunisticka partija je ostala na branicima otadbine sa drugom Titom na celu. Centralni komitet je izvrsio posljednje pripreme za oruzani ustanak. Odluka o dizanju ustanka je donesena 4. jula 1941. godine u Beogradu na povjesnoj sjednici Politbiroa Centralnog komiteta.

Drug Tito kazao je o tome sljedece: "To je bilo u Ribnikarevoj kuci. Jasno nam je bilo da je vrijeme za ustanak pogodno, da ga moramo zapoceti i da Partija mora stati na celo. Nema ko drugi. Znali smo da komunisti moraju nositi gro tezine toga ustanka, i to ne samo njegove organizacije nego i borbe. Niko nije ostao negdje u pozadini. Mi nismo imali stabove negdje osigurane da se samo iz njih rukovodi, nego smo morali ici na teren i sve organizovati."

Rukovodioci su odmah poslani na teren. Colakovic i Zujovic su poslani u Srbiju i Sumadiju, u Hrvatsku je poslan Vlado Popovic, u Crnu Goru je poslan Milutinovic a u Bosnu Vukmanovic - Tempo, koji je kasnije upucen u Makedoniju. Pripreme za ustanak su ozbiljno zapocele. Zarista borbe su se pocela rasplamsavati jedno za drugim. U Beogradu se uprkos jakim snagama neprijatelja formirao partizanski odred koji se proslavio u nekoliko izvanredno izvrsenih akcija. To je pokazivalo da su narodi Jugoslavije stupali u odlucujucu borbu za oslobodenje zemlje.

Neprijatelja je bilo mnogo. Na tlo Jugoslavije su nagrnule fasisticke horde iz Njemacke, Italije, bugarske i Madarske. Po okupaciji zemlje poceli su je komadati i djeliti izmedu sebe. Svako je nastojao uzeti vise kao sto to rade razbojnici sa plijnom poslije zlocina. Njemci su kao najjaci uzeli sebi Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju. U Zagrebu su postavili na vlast ustasu Pavelica, covjeka koji je u Italiji i Madarskoj godinama pripremao koljace i palikuce. U Beogradu je Milan Nedic dobio u zadatak da bude presjednik vlade posto je kao bivsi General i ministar vojske zasluzio svojom izdajom tu funkciju.

Italijani su dobili Crnu Goru, dio Makedonije, Jedan manji dio Slovenije a u Hrvatskoj se njihov dio protezao sve od mora pa do Karlovca. Madari su bili u Medimurju i Vojvodini a Bugari su dobili Makedoniju i istocnu Srbiju. Albanija je dobila Kosovo i Dio Makedonije. Nista nije ostalo citavo. Svugdje je okupator stvarao fasisticke jedinice. U Hrvatskoj su bili ustase, u Sloveniji "bijela garda", u Srbiji Nedicevi vojnici a kasnije i cetnici Draze Mihajlovica koji u pocetku nije otvoreno prisao na stranu okupatora.Bila je to velika snaga i suprotstavljanje tolikoj sili je znacilo veliko herojstvo i hrabrost.

Kad su pocele prve borbe neprijateljse zbunio jer nije ocekivao toliko junastvo u jednoj maloj pobjedenoj zemlji.To je izazvalo gnjev i okupator se poceo svetiti odmazdama nad nevinim civilima, zenama i djecom. Vjesali su, streljali, odvodili u zatvore koje su kasnije pretvarali u logore za masovna ubijanja kao sto su Jasenovac, Stara Gradiska, Banjica, Kerestinac pa cak i djeciji logor u Jasterbarskom. Vjerovali su da ce strahom da zaustave priliv naroda u partizanske jedinice ali narod je odgovorio jos vecim zarom i svakim danom je rasla snaga partizanskog pokreta.

Tako je otpocela narodnooslobodilacka borba.