U bjelom svijetu
U to vrijeme Hrvatska je bila dio Austro-Ugarske. Radnici kojih je bilo sve vise porastom industrije do tad nerazvijene zemlje, poceli su traziti svoja prava: pravo na rad, pravo na nadnicu, pravo na uvjete rada dostojne covjeka. Josip Broz nasao se u Ilici kod majstora Vilima Haramine, gdje se uclanjuje u Savez kovinskih radnika i u Socijaldemokratsku stranku Hrvatske. Ta stranka je bila jedna od najnaprednijih. Kad su u decembru radnici izasli na ulice sa zahtjevom za smjenu bana Tomasica, Socijaldemokratska stranka je pozvala radnike na ucesce u toj povorci. Sa velikim brojem crvenih zastava u rukama trazili su da ode ban-neprijatelj hrvatskog neroda, ali su u isto vrijeme trazili i svoja radnicka prava. U toj povorci pod crvenom zastavom je koracao i drug Tito kojem su to bili prvi koraci na pocetku dugog revolucionarnog puta.
Uskoro napusta majstora Harminu i nakratko se vraca u Kumrovec a zatim nastavlja put ka Ljubljani i Trstu ali ne uspjeva naci posao pa se vraca u Kumrovec a zatim u Zagreb gdje se zaposljava kod Avgusta Knausa u njegovoj radionici. Tu je naucio puno o automobilima, tadasnjem cudu tehnike. 1 maja ucestvuje na velikom radnickom zboru a sredinom ljeta ide u Ljubljanu gdje se zaposljava u tvornici metalne robe (danasnji "Titan"). Poslije godinu dana fabrika propada i 150 radnika ostaje bez posla. Sa grupom od 50 radnika odlazi u Cesku, u Jince Cenkov. Poslije tog radi u Skodinoj fabrici u Plaznju a zatim u odlazi u Njemacku, u Ruhr.
Oktobra 1912. zaposljava se u beckoj tvornici konstrukcija za mostove Griedl. U beckom Novom Mjestu zaposljava se u fabrici automobila "Dajmler" kao probni vozac i mehanicar. Bec je bio veoma vazan za dali zivot druga Tita. Tu se usavrsio u struci i naucio mnoge korisne stvari. U Beckom Novom Mjestu je bila i skola u kojoj je pohadao predavanja u Radnickom domu. Tu je zavolio i macevanjekoji je bio tada popularan sport.Tu mu stize i poziv za vojsku koju sluzi prvo u Becu u carskom puku a zatim u Zagrebu u 25. domobranskom puku.
Drug Tito je zapamtio taj period kao nesto za sta nije mogao naci ljepe rijeci:
"Nikad necu zaboraviti svoj prvi dan u austrougaskoj vojsci. Kad sam stupio u vojsku imao sam, kao i svi mladi ljudi frizuru. Jasno mi je bilo da vojnici moraju biti osisani, ali nacin na koji je to bilo ucinjeno duboko me vrijedao. Jos na vratima me docekao kaplar: >O, gospon socijalist, i vi ste tu! Molim ljepo, pridite da vam ja uredim kosu.< Dograbio je masinu za sisanje i napravio mi krizkroz kosu.Bilo je mnogo stvari kojima su nas mucili.... Sjecam se jednog svog zemljaka koji je ostao u Kumrovcu i radio na zemlji. Nas su tjerali da neucimo napamet citavo rodoslovlje kuce Habsburg. Taj obicni seoeki momak nije mogao da nauci dugacka imena nadvojvoda i drugih clanova kraljeve kuce. Kaplar ga je kaznio. Nesretni mladic morao je da se popne na veliku nezagrijanu pecu sobi u kojoj smo spavali, da cucne pa da se stalno lupka prstom po glavi i glasno ponavlja: > Ja sam glup, ja sam glup.<"
Vojska nije uspjela slomiti Josipa Broza. Svojom spretnoscu i mastovitoscu ubrzo je zadobio postovanje starjesina i primorao ih je da uprkos otvorenoj nesklonosti priznaju neosporive vrline. Kao dobar macevalac uspjeo je izboriti put do svearmiskog prvenstva u Bundipesti. na takmicenju osvaja drugo mjesto. Tad je vec zavrsio podoficirsku skolu i dobija cin vodnika. I kad je vec bio pri kraju vojnog roka zadesili su ga burni dogadaji 1914.
Poslije ponizavajucih zahtjeva srpskoj vladi, Austro - Ugarska objavljuje rat Srbiji. Poslije objave rata rusija priskace u pomoc Srbiji. Njemacka objavljuje rat Rusiji i Francuskoj, Engleska staje na stranu rusije i Francuske i tako pocinje prvi svjetski rat. U pocetku Srbija pruza herojski otpor a tome su doprinosili i hrvati koji su u austro - ugarskim jedinicama izbjegavali da izvrsavaju naredenja. Usljedili su pritisci, prijetnje i hapsenja. Sve je to otpor zlikovackoj politici ucinilo jos zescim. 25. domobranski puk u kojem je bio na sluzenju i Josip Broz premjesten je u Petrovaradin. I tu je drug Tito pozivao na predaju ako budu poslani u borbe. Posto su to cule uhode Tito biva uhapsen i zatvoren u petrovaradinsku tvrdavu. Poslije cetri dana tamnovanja u hladnoj i vlaznoj celiji bez hrane biva izveden pred vojni sud. Poslije bezbroj pitanja i optuzbi ipak su ga morali osloboditi jer nisu uspjeli naci ni jednog svjedoka koji bi potvrdio ono sto je spijun naveo u svojoj prijavi.
Poslije tog Njegov puk biva prebacen na ruski front i tamo drug Tito biva dva puta ranjen. Prilikom drugog ranjavanja biva zarobljen i prebacen u bolnicu u Svijazsk. Preboljeva ranu ali se razboljeva od trbusnog tifusa i trinaest mjeseci lezi u bolnici a onda biva prebacen u Ardatov u Sibirskoj guberniji.Kad se oporavio od bolesti biva prebacen u logor Kunguru iza Urala gdje su gradili prugu, a zivot je bio strasan. Zbog zalbe Crvenom Krizu da nestaju paketi pomoci koja je upucivana zarobljenicima biva zatvoren u zatvor.
O tom periodu sam drug Tito je ovako govorio:
"To je zatvor koga cu se sjecati dok budem ziv. Cim sam presao prag zatvora i usao u celiju, ona tri Kozaka dograbise svoje knute i pocese da me biju po ledima. Izdrzao sam trideset udaraca koje nikad necu zaboraviti."
1917. je godina pocetka revolucije u Rusiji. Godina kad je srusen car i kad je Lenjin stao na celo nove sovjetske drzave. Tito je pazljivo pratio sta se desava i u isto vrijeme se trudio da nauci ruski jezik i da citajuci shvati ciljeve te borbe. Kao bjegunac iz logora Tito se probija do Petrograda gdje je sudjelovao u velikim julskim demonstracijama petrogradskih radnika. 1918 godine stupa u redove Crvene garde u Omsku. Tu sudjeluje u velikim bitkama protiv bjelogardejaca. 1920. godine Josip Broz se vraca nazad u svoju domovinu.