Radnicko samoupravljanje
Kad je 1950. godine donesen zakon o radnickom samoupravljanju, vec je bio realizovan prvi petogodisnji plan i mnoge novopodignute fabrike su pocele sa ostvarenjem svojih radnih podviga. Rast industrijske proizvodnje je naglo poceo da ide uzlaznom putanjom. to je dovelo i do velike migracije seoskog stanovnistva u gradove i naglom izgradnjom i razvojem gradova. Tako su ti proleteri po prvi put u istoriji stvarno dosli u situaciju da upravljaju kako na svojim radnim mjestima tako i u cjelokupnom drustvu preko organa mjesnih zajednica.
Medutim postavlja se pitanje sta je to samoupravljanje?
Pojednostavljeno moglo bi se reci da je samoupravljanje pravo da svako odlucuje o plodovima svog rada, to je tako sagraden sistem drustva u kojem se sve stvara, dijeli i trosi onako kako odluce milioni samoupravljaca svojim dogovorima, sporazumima i zakljucima. Postavlja se pitanje sta se desava sa drzavom u tom slucaju? Bas u tom se i krije sustina samoupravljanja. Svaki covjek u tom drustvu moze reci "Drzava - to sam ja" Reci ce tako istinu zato sto je on zajedno sa milijonima drugih zajedno i drzava i drustvo. Samoupravljanje oduzima vlast birokraciji jer vlast vise nije moc koja odozgo zapovjeda ljudima. Tako je drzavna vlast bila na putu da izumre jer vlast postaju sami ljudi.
Drug Tito, je kao i uvijek, 1950. godine gledao daleko unaprijed. I njemu je bilo jasno da put do pravog i potpunog samoupravljanja ce biti dug itezak. Mnogo tog je trebalo da se uradi a najvise da se svijest tih novih samoupravljaca digne na najvisi nivo. Valjalo je stalno prilagodavati i mjenjati zakone prema novim uslovima a samim tim i ljude. Mnoge je trebal uvjeriti da je taj sistem jedini put ka novom pravednijem drustvu u kojem nece biti eksploatacije. Samim tim taj sistem je bio potpuno nov u istoriji covjecanstva koja je uvijek bila bazirana na vlasti manjine nad vecinom. Neki nisu vjerovali da dobar tokar moze biti i dobar upravljac tvornice. Ili su vjerovali, ali su im se stari odnosi - gdje jedan radi za tokarskim strojem a drugi upravljaju - vise svidali. Mnogi su prihvatili nove ideje ali je bilo i onih kojima su one bile strane.
Samoupravljacima okupljenim na velikom kongresu 1971. godine drug Tito je rekao:
"Mi mozemo biti zadovoljni time sto smo do danas postigli. Narocito kad imamo u vidu da smo poceli u nerazvijenoj zemlji, da smo se morali uciti u praksi, da je, prirodno, moralo biti i mnogo raznih gresaka i nedostataka. A toga ima jos i danas. Ali kad danas gledamo ovaj veliki skup eminentnih, politicki i ekonomski izgradenih ljudi koji znaju sto hoce i koji materiju kojom se bave imaju u rukama i u glavi - onda je uspjeh koji smo postigli zaista ogroman. Milioni ljudi prosli su kroz samoupravljanje u nasoj zemlji, a vi ste ovdje predstavnici nekoliko miliona proizvodaca Jugoslavije. To je ogromna sila.
Ovo je naj impozantniji kongres koji je u nasoj zemlji odrzan poslije rata, poslije Petog kongresa KPJ koji je odrzan u vrlo kriticnoj situaciji za nasu zemlju. Ovaj kongres zaista je snazna manifestacija nasih radnih ljudi koja pokazuje da je samoupravljanje kod nas uhvatilo duboke korjenekoje niko vise ne moze otuditi".
Drug Tito posebno posvecuje odnose medu narodima i narodnostima u SFR Jugoslaviji. Sve odluke je donosio u uvjeranju da samo ravnopravni narodi mogu stvoriti cvrstu i trajnu zajednicu. Poveo je narode Jugoslavije u rat protiv okupatora ali i u borbu za njihovu nezavisnost, slobodu i ravnopravnost.
"Nasa narodnooslobodilacka borba - rekao je drug Tito - ne bi bila tako uporna i tako uspjesna kad narodi Jugoslavije ne bi u njoj vidjeli, pored pobjede nad fasizmom, i pobjedu nad onima koji su ugnjetavali i teze ka daljem ugnjetavanju naroda Jugoslavije. Rijec narodnooslobodilacka borba bila bi samo jedna fraza, pa cak i prevara, kad ona ne bi, pored opcejugoslovenskog smisla imala i nacionalni smisao za svaki narod posebice..."
Ni u jednoj prilici drug Tito nije izbjegao da naglasi veliku tekovinu nasih naroda i narodnosti - bratstvo i jedinstvo. Samo sloga i zajednistvo cine ljude jakima. Razdvojeni i posvadani postaju nesposobni da odbrane ono sto su stekli, a narodi SFR Jugoslavije su stekli mnogo kad se racuna mjerom ljudske snage i covjekova vijeka.