Odlazak iz Kumrovca
Rastanak sa kumrovackom skolom za druga Tita je bio i rastanak sa djetinjstvom jer zavrsetak skole je znacio i zakoraciti u zivot. Tad se nije pitalo za godine. najvaznije su bile jake ruke i kad je netko , kao Josip Broz tada, navrsio trinaestu, smatran je odraslim i doraslim za mnoge poslove.
Godine 1905 odlazi ponovo Josip Broz u Posredu kod djeda ali ovaj put to nije ni nalik onoj davnoj predskolskoj uspomeni u kojoj je dobri djed bio i zastitnik i hranitelj. Ovo je bio odlazak na rad. Josip ce raditi na poljima, u staji i kuci svog ujaka, majcinog brata. Ujak ce ga hraniti i na kraju godine dat ce mu nove cizme. Zaista se ne bi moglo reci da je obecana placa bogata. Prije je podsjecala na pogodbe koje su zapisane u starim pricama o siromasnim slugama i tvrdokoznim gazdama.
Ujak je bio dobro stojeci i posjedovao je cijelo krdo krava. A o njima se brinuo necak iz Kumrovca. A to nije bilo lako. Trebalo je blago napojiti, napunitu mu jasle, istimariti ga, zatim staju ocistiti, iznjeti na gnjojiste staru slamu ili stelje, pa ponovo nastreti hladan pod da blagu bude suho i toplo.Da bi se sve to stiglo valjalo je uraniti prije zore a leci kasno navece. Ali pogodba koja je bila da Josip svake godine dobije nove cizme nije ispunjena. Ujak se ponjeo kao skrtac i Josipu je dao stare cizme njegovog sina a sinu je kupio nove cizme. Nisu pomogle prituzbe jer je ujakova rijec bila posljednja.
Tako je Josip Broz prezivjeo pune dvije godine dok se jednog dana u njemu nije nesto slomilo i djecak je odlucio da napusti Posredu u kojoj nije dobio cak ni par postenih cizama. Sa rodakom Jurajom odlazi u Sisak gdje trazi posao konobarskog segrta. Medutim u Sisku ga je cekalo iznenadenje, jer umjesto bljestavog restorana iz prica rodaka Juraja, docekala ga je neugledna vojnicka kantina vlasnistvo umirovljenog austrougarskog narednika Ignjaca Stigla. Po svojoj navici penzionisani narednik je tjerao svoje segrte da rade bez pogovora od jutra do u kasnu noc.
Drug Tito se s ogorcenjem se prisjecao tih teskih dana:
"Nista ja tu nisam ucio. Bio sam obican sluga za sve poslove i radio sam dan i noc. Povrh svega morao sam od veceri do duboko u noc, poslije dnevnog rada, da namjestam kegle, da postojim na nogama sve dok i posljednji gost ne bi izasao."
Josip Broz se i pored teskog posla trudio da upozna grad trazeci sta mu on moze pruziti.Sisak je bio dosta znacajno srediste i prometnica. Pored ostalog tu je bilo i nekoliko zanatskih radionica koje su bile poznate sirom Hrvatske. Najveci je ugled uzivala bravarska radionica Nikole Karasa. Preko poznanika, segrta u Karasovoj radionici; koje je upoznao u svojim rijetkim slobodnim trenucima potrazio je mjesto segrta kod strogog majstora Nikole Karasa. Da bi bio primljen morao je da dode sa ocem koji je morao da da saglasnost. Josipov otac je pozdravio sinovljevu odluku i tako se 24 novembra 1907 godine Josip preselio u radionicu i zapoceo svoj novi nauk.Uporedo sa radom u radionici dvije veceri u sedmici je provodio u segrtskoj skoli.
U toj radionici je drug Tito prvi put dosao u kontakt sa novinama Socijaldemokratske stranke "Slobodna rijec". Tito je postao i pazljivi citalac politickih clanaka. Tad je po prvi put cuo rijeci: kapitalisti, proleteri, radnicka klasa, socijalizam. Medu njima je bila i dobro poznata rijec - izrabljivanje. Ta rijec mu je pomogla da shvati smisao drugih pojmova i da shvati od cega je satkan svijet u kojem zivi. Otkrio je istinu presudnu za zivot buduceg revolucionara. On nije sam, on pripada klasi. Uz njega su njegovi najblizi drugovi ali i proleterijat cijelog svijeta, svi oni nepoznati drugovi koji isto misle i zele kao i on.
Tri godine su prosle brzo. Josip Broz je zavrsio skolu, polozio ispit za majstora 2 decembra 1910. godine i postao "svoj covjek". Zahvalan majstoru Karasu za sve sto je naucio uputio se u pravcu Zagreba da tamo trazi posao.