Obnova Zemlje
Poslije cetri godine rata nista nije ostalo cijelo i nerazruseno u zemlji. Neprijatelj je u toku povlacenja rusio sve sto je stigao. Gradove i rusevine trebalo je osposobiti za zivot. Zemlji je prijetila glad jer je u vrijeme sjetve jos uvijek na teritoriji Baranje, Slavonije i Vojvodine bjesnio rat.Valjalo je sto prije i sto vise njiva zaorati i posijati kukuruz i posaditi krompir da bi se obezbjedila kakva takva zetva.
Tako su nastale prve radne brigade koje su postale simbol nase poslijeratne izgradnje. Njihovo geslo je bilo "Nema odmora dok traje obnova".
Radne akcije su postale svojevrsna skola. Tu se sirilo i jacalo bratstvo i jedinstvo i volja za boljim zivotom nase omladine. Mnogi su postajali udarnici zbog izuzetnog zalaganja i pozrtvovanja i time bili uzor drugima. samo su oni mogli reci koliko je napora stajala udarnicka znacka i koliko su morali celiciti volju da bi postali najbolji.
Rijeci "Mi gradimo prugu, pruga gradi nas" nisu bile samo puste rijeci. Ne, one bijahu istina. Rad je osposobljavao stotine hiljada mladih ljudi za zivot.
Drug Tito je govorio: "Ove radne akcije omladinskih brigada nisu samo dale krupan materijalni doprinos nasoj socijalistickoj izgradnji, vec i doprinos moralno-politickom, ideoloskom i kulturnom uzdizanju omladine, koja je na zajednickom radu i sama sebe izgradivala. Stotine hiljada omladinaca iz cijele zemlje , seoska omladina, gradska, iz privrede i skola, upoznala se medusobno, vidjela razne krajeve i napore nasih naroda... Zajednicki zivot omladine iz raznih republika na radnim akcijama ucinilo je mnogo na ucvrscenju bratstva i jedinstva medu nasim narodima, a i na upoznavanju s omladinom van nase zemlje...."
Takode uvodenjem petogodisnjih planova za razvoj zemlje islo se na modernizaciju i razvoj industrije sto je trebalo da pospjesi nezavisnost novonastale drzave u ekonomiji u odnosu na druge zemlje. Tako se i moglo desiti da kad je 1948. godine doslo do razmoilazenja sa politikom Staljina mi nastavimo razvoj bez pomoci dojucerasnjeg saveznika.
Pisma koja je staljin uputio drugu Titu i Centralnom komitetu u proljece izrazavaju nezadovoljstvo sovjetskog rukovodstva nasom politikom. Naravno da se tu nije radilo o trenutnim nesporazumima vec o razlikama u pristupu izgradnje socijalizma. Uzroci spora su bili visestruki i pojavili su se ranije u toku rata kad Staljin nije bio zadovoljan nacinom vodenja NOB-a u Jugoslaviji. Naime, na konferenciji sefova saveznickih drzava na Jalti, 10. februara 1945 je odlucivano o interesnim sferama drzava pobjadnica u Evropi. Jugoslaviji je pretila podjela izmadu dvije interesne sfere ali borba koju su vodili nasi narodi u toku rata i Titov cvrst stav da ostanemo nezavisni je to sprijecilo a sovjetska vlada to nije bas blagonaklono prihvatala.
Od 1945. nadalje nesporazumi su se mnozili. Mi se nismo slagali sa stvaranjem mjesovitih drustava za iskoristavanje nafte, osnivanjem mjesovitih banaka i sa nizom drugih prijedloga od strane sovjetske drzave koji su bili usmjereni na kontolisanje nase ekonomije od strane SSSR-a. Tako je doslo do otvorenih prijekora od strane Staljina.
Drug Tito je rekao odlucno -NE.
Tu odluku nije bilo lako donjeti, ali je samo takva odluka bila jedina ispravna da bi se sacuvala nezavisnost drzave. To je potvrdila i istorija.
"Stajao sam, naslonjen, citajuci to dugacko pismo," sjeca se kasnije drug Tito. "U meni se nestu uzasno dogadalo, bio sam strasno ogorcen... Ja sam odmah tamo, na stolu, nadusak napisao onaj dugacki odgovor."
Bio je to odgovor dostojan velicine druga Tita. U odgovoru je stajalo da mi zelimo prijateljstvo, ali uz postovanje suveriniteta i uzajamnog povjernja. Medutim, pismo nije naislo na odobravanje druge strane. Poceli su pritisci koji su naisli na neprobojan zid odlucnosti i rjesenosti da se opstane na putu nezavisnosti i ravnopravnosti izmedu drzava.
Bas zbog takvih stavova ugled Jugoslavije stecen jos za vrijeme rata nastavio je da raste u svijetu.Ime druga Tita se pretvorilo u simbol borbe za pravdu i prava covjeka i naroda. Tako je u nizu velikih odluka dosla i odluka 1950. godine da se tvornice predaju radnicima na upravljanje i tako pocinje nova etapa u nasem privrednom razvoju.