Pokret Nesvrstanih
Svjetska politika je sve vise isla ka podjeli na dva bloka i to je prijetilo sukobima koji su mogli dovesti do nesagledivih posljedica. Najveca opasnost za mir u svijetu je izbila sredinom 20-tog vjeka sa Kubanskom krizom. Sve je pocelo provokaciom SAD-a i zapadnih zemalja instaliranjem nuklearnih bojevih glava na samu granicu sa drzavama Varsavskog pakta u Zapadnoj Njemackoj. Kao odgovor sovjetskih politicara na tu provokaciju usljedilo je instaliranje istih raketa na Kubu. Situacija je postala kriticna i pretio je novi svjetski sukob sa nesagledivim posljedicama ali je na kraju pobjedila razumnost sovjetskih rukovodilaca koji su pristali na povlacenje nuklearnog oruzija sa Kube.
U takvoj situaciji hladnog rata, kad su sukobi velikih sila svakog casa mogli da kulminiraju, drug Tito je poveo politkiku koja je pocela da okuplja zemlje koje su bile protiv podjele svjetskih zemalja na politickoj osnovi. Poceo je da se rada pokret nesvrstanosti.
Drug Tito je istakao dva politicka gesla koja su obisla svijet: miroljubivu saradnju i nesvrstanost. Tako je u svim zemljama koje su se borile da izadu iz jarma i pritisaka bogatih zemalja, odjeknule Titove rijeci kao jedina prihvatljiva istina i put za buducnost. Ideja nesvrstanosti je postala jedna od najdragocjenijih tekovina poslijeratnog vremena.
Drug Tito je rekao o tome sledece:
" Pitanje nezavisnosti malih i srednjih zemalja je krupna stvar. I nesvrstanost tu igra znacajnu ulogu. Ta velika uloga u prvom redu dolazi do izrazajakroz Ujedinjene nacije. Jer, vidite, sad u njima dominiraju nesvrstani. Tamo su, na primjer, neke odluke, donesene i prihvacene, koje, recimo, SAD tesko progutaju. Ne bi htio vise da ponavljam, ali nesvrstane zemlje mnogo su ucinile svojom principijelnom politikom, politikom nezavisnosti, nemjesanja, politikom koegzistencije.
Sto znaci koegzistencija? Ona ne podrazumjeva neku ucmalost, da tako kazem, zivotarenje drzave sa drzavom, nego aktivnu suradnju. Neki veliki nisu bas jako odusevljeni sa nesvrstanoscu, ali iako bi htjeli nesvrstane zemlje ignorirati, ne mogu ih sprijeciti u aktivnosti. One mogu jos da igraju jos vecu ulogu."
Velika je uloga druga Tita u organizovanju u pokret nesvrstanih. Tako je 1961. god odrzan u Beogradu skup nesvrstanih poznat kao Beogradska konferencija nesvrstanih.
Bio je to prvi korak u organizovanju nesvrstanih zemalja koje buducnost svijeta su vidjele u uzajamnom postovanju, prijateljstvu i dobrosusjedskum odnosima. Drugi skup je bio u Kairu 1964 a treci u Lusaki 1970. godine. Ideja je svakim danom poprimala sve vecu popularnost i tako se pretvorila u svjetski pokret. U Lusaki se okupilo predstavnika iz skoro polovine zemalja iz cijelog svijeta u kojima je zivjela ukupno trecina svjetske populacije. Tada su druga Tita sa pravom nazivali "putnik mira". U miroljubivim misijama obisao je cijeli svijet i vidjeli su ga milioni ljudi na tim putovanjima.
Od 1944. godine, kad je kao predsjednik Nacionalnog komiteta i Vrhovni komandant NOV Jugoslavije otputovao u Italiju da se susretne sa Winstonom Churchillom, pa do kraja 70-tih godina drug Tito je na vise od 140 putovanja posjetio 58 drzava. U mnogim tim zemljama je bio srdacno docekan i cijenio se njegov doprinos za mir u svijetu.
Iz svega tog se izvodi zakljucak da se Tito moze svidati ili ne svidati mnogima isto kao i sto se dvadeseti vjek moze nekome svidati ili ne svidati ali oni idu zajedno i drug Tito ce uvjek ostati dio dvadesetog vijeka.