Put u legendu
8. maj 1980
Borislav Horvat .
Kakvo ime dati ovom majskom danu,
Upletenom u sveze cvece venaca
Zemlji koja zanemeloscu meri ranu
Pogrbljenih majki, radnika, dece?
Kako poreci zastavu na pola koplja,
Istinu, na vetru, iz kablograma,
S' ekrana, precnika narodnog bola?
O geografska karto, zajecala s nama!
Na tihim raskrsnicama saobracajci
Ipak ce morati smrt da propuste,
Ostavljajuci kovceg prekriven petokrakom,
Kao pobjedom pocivke zlatouste.
Skamenjeni, slusamo tvoj pokoj, ratnice.
I kako se odazivas zovu druge trube,
U smrti, kroz nevidljive krajolike,
Koji bi, kao i mi, da te poljube.
I vec pretvoreni u jednu veliku suzu,
Vidimo: tvoj kovceg klizi na lafetu
Fabrickim sirenama - knjigom zalosti,
Niz vecnost, po tuznom svetu.
Spavaj ispod slova tvog imena,
Godine rodenja i smrti, kad side,
Pod beli mermerni blok, kao sena,
Dostojanstvom coveka pred burama.
I putuj kroz vreme s tvojim narodom,
a tebe, smrti, neka je vjecno sramota!
Za nas, i mrtav, isti si komandante,
Kakav si bio za zivota!
Ovo je samo jedan od mnogih stihova koji su ostali kao pomen na taj dan kad se cijela Jugoslavija sa suzama u ocima oprastala od svog Vrhovnog komandanta, svog Marsala i voljenog predsjednika. I nisu bili sami. U mnogim zemljama svijeta je odrzan dan zalosti i drzavnici skoro svih zemalja svijeta dosli su u Beograd da odaju posljednju postu velikanu 20 vjeka.
I bilo je tesko gledati bol koja se nadvila nad narodima Jugoslavije a da suze nekrenu iz oka, da se ne zapita covjek: "Zasto?"
Ali odgovora nema, samo se cuje bolna tisina i kapi kise kojom se i priroda oprastala od jednog covjeka, od jedne legende. I bas ta tisina je inspirisala pjesnika Dragana Kolundiju da napise stihove:
Drugu Titu u tisini zastava
Dragan Kolundija .,
Tisino velike zalosti.
Tisino Kumrovca,
Tisino Beograda,
Tisino Jugoslavije,
Velika tisino bola;
Da l' zato si danas
Tolika
Sto ti najdivniji sin
Minu u tisinu zastava
Tvojih
I Partije;
Cvetna tisino
U odlasku,
Povratku
I trajanju
Titovom.