Djetinjstvo druga Tita
Izmedu Kostelske bregove sa jedne i Slovenske gorice sa druge strane, gdje protice rijeka Sutla, nalazi se jedno malo selo Kumrovec. Selo koje pod svojim krovovima nema vise od 300 stanovnika i samim tim tesko bi dospjeo na zemljopisne karte nase domovine da nije bas tu roden jedan od velikana naseg doba Josip Broz Tito.
Sedmog maja hiljadu osamsto devedeset druge u maloj kuci Franje i Marije Broz rodio se Josip, sedmo djete u brojnoj porodici Kumroveckog zemljoradnika. Iako je taj dan zapisan i u knjigama tuheljske zupe rodendan predsjednika SFRJ se slavio 25. maja. Postavlja se logicno pitanje kako je doslo do toga a odgovor je vrlo jednostavan.
U svom ilegalnom radu drug Tito je cesto koristio papire sa laznim podacima da bi zametnuo trag ili prevario neprijatelja. Tako se dogodilo da je u jednoj vojnoj ispravi Josipa Broza bilo zapisano da je roden 25. maja. Bas tog dana 1944. godine su Njemci odlucili napasti Drvar i zarobiti Vrhovnog komadanta. taj plan im je propao zboh herojskog otpora partizanskih jedinica i naroda Drvara, ali je novi rodendan prihvacen i po Titovoj zelji je prihvaceno da se slavi kao Dan Mladosti.
Djetinjstvo druga Tita se nije mnogo razlikovalo od hiljada djecaka iz zagorskih sela gladnih vjekovima. Objesni vlastelini, trgovci i zupnici imucnih crkava krojili su zivotnu sudbinu zagorskih seljaka. Od kmetskog rada, znoja i krvavih zuljeva oni su omogucavali sebi raskosni zivot. Kako je bilo kmetovima najbolje svjedoce rijeci druga Tita kad je govorio o svom djetinjstvu:
-" Djetinjstvo moje je bilo tesko... Cesto ni kruha nije bilo dovoljno, zbog toga se desavalo da je majka, da bi pravilno rasporedila rezerve kukuruznog brasna koje je imala, morala zakljucavati ostavu u kojoj se nalazio kruh, a mi, djeca, dobijali smo samo toliko koliko se moglo pojesti.... Jednom je bio neki svetac, a roditelji otisli nekamo u goste. Bili smo gladni. Na tavanu je visjela suha svinjska glava koja se cuvala za Novu Godinu. Braca i sestre su plakali, a ja skinem tu glavu, stavim je u kotao s vrucom vodom, uspem malo brasna, pa se sve to kuhalo oko dva sata. Najeli smo se da je >>sve pucalo<<. Ali jelo je bilo toliko masno da smo se svi razboljeli. Kad se majka vratila, mi svi samo sutimo i stenjemo. Ona se rastuzila i nije nas zbog tog istukla..."
Majka Marija je bila rodom iz sela Podsrede koje se nalazi u Sloveniji. Bila je kcerka slovenskog seljaka Martina Javorseka i upoznala se sa Franjom Brozom kad joj je bilosesnaest godina. Vjencali su se 1881. godine. Kako je porodica rasla tako je zivot postajao tezi. Osam jutara posne zemlje koju su posjedovali, nije bilo dovoljno za bogatu zetvu. Zivjelo se o grahu, repi, krumpiru i kukuruznom kruhu. Dosta tog je ponestajalo u toku zime pa se sa strepnjom ocekivalo spasonosno proljece.
Sa cetri godine djecak Josip je napustio svoj dom i presao kod djeda Martina Jovorseka, ciji je bio ljubimac. Djed se od srca smijao njegovim nestaslucima i bezazlenim djecackim salama. Djedov dom se nalazio na blagoj padini brezuljka, do ulaznih vrata se penje preko desetak stepenica i odatle se pruzao divan pogled na okolne gorice. Vjerovatno bi taj odlazak djedu bio zaboravljen da nije urodio neocekivanom posljedicom. Naime, u slovenskom selu Posredi djecak se brzo privikao jeziku svog djeda , ujaka i prijatelja koje je tu stekao. Nije ni cudo, kad je slovenacki jezik bio jezik njegove majke, blizak Josipu Brozu jos od prvih tepanja.
Sve bi bilo u redu da nije po povratku kuci , vec u prvim susretima sa skolom, pojavile teskoce u upotrebi jezika. Tesko se vracao na kajkavski dijalekt a jos teze je bilo upotrebljavati knjizevni govor kojim ih je u skoli docekao ucitelj Juraj Markovic. Uciteljeve rijeci su osmogodisnjem djecaku su bile nedokucive, teske i pune stranputica. Suti, budi manji od makova zrna, utoni sto dublje u klupu, nestani - zelio je djecak, ali na postavljena pitanja valjalo je odgovarati.
Ucenik Josip Broz je imao uistinu tesku zadacu. Rijeci naucene od djeda Nartina morao je zamjeniti novim. Trudio se posteno, zapinjao svim snagama, ali nije islo. Kraj valjda pogadate. Ucitelj je odlucio da djecak Josip ponavlja prvi razred. Izgledalo je to kao kazna a djecak nije zasluzio da ga kaznjavaju jer nista nije skrivio. Medutim to je naucilo Josipa Broza da ponekad mora stisnuti zube, ustrajati i uciti. To nije bilo lako jer su njegove male djecije ruke u siromasnom seoskom domacinstvu bile potrebne. Ako nije bilo drugih, tezih poslova, morao je kravu odvesti na ispasu i paziti na nju da ne odluta preko mede. "Cim dignes oci od nje ili ispustis strik"- prisjeca se drug Tito "ona pravo u tudu njivu... I hajde sad procitaj pricu do kraja! Nauci pjesmicu!... Ti imas skolski zadatak, a krava zna svoje. Za nju je uvijek tamo dalje trava socnija i slada."
Danas bi prica vjerovatno imala drugaciji zavrsetak. Ucitelj bi pomogao tom marljivom djecaku poklonivsi za njega neki sat svog slobodnog vremena ali na zalost , ucitelj Markovic imao je premalo vremena. U kumrovacku skolu je islo 366 ucenika iz Kumrovca i okolnih sela. Za sva cetri razreda bio je zaduzen ucitelj Markovic - sam. Tesko je to zamisliti. Jedan ucitelj a cetri razreda. Jedni citaju stivo, drugi uce naglas tablicu mnozenja. Nije tu bilo vremena za ucitelja da se posveti jednom uceniku i njegovim problemima. Ipak je u svjedodbi cetvrtog, zavrsnog razreda stajale sljedece ocjene:
Cudernost: vrlo pohvalno (5)
Vjeronauk: vrlo dobar ....(4)
Jezik: dobar................... (3)
Racun: dovoljan............. (2)
Crtanje: dobar................(3)
Pjevanje: dobar..............(3)
Gimnastika: vrlo dobar.....(4)
Rad u vrtu: vrlo dobar (4)
Izostanci: 24 opravdana i 7 neopravdanih.
Djetinjstvo, iako tesko i puno problema, nije bilo liseno radosti i smijeha. Bilo je trenutaka vedrine u djetinjstvu druga Tita. Iz vedrih pricica iz njegovog djetinjstva izvodi se zakljucakda je duh djecaka Josipa Broza bio nesputan, ziv i uvijek spreman smisliti neku posalicu, dosjetku ili veselu zamku.To govori i o golemoj radosti prema zivotu, o zelji da se smijeskom pobjede suze i da se u veselim , makar kratkotrajnim igrama utope svi oni tmurni dani i teski trenuci zivota.