Sarajevska regija u predosmanskom periodu

 
Vitraji u Crkvi sv. Ante Padovanskog na Bistriku u SarajevuIpak, na ovom prostoru, kada je o predosmanskom i ranom osmanskom periodu rije, dva najva瀗ija, ali do kraja jo znanstveno neosvijetljena problema su religijsko-kulturolo歬e naravi: pitanje katoli鑛e katedrale sv. Petra i Stare pravoslavne crkve na Varo歩, u blizini Ba氳ar歩je.

U pismu papi Grguru IX od 1232. godine, uz ostale pritu瀊e protiv bosanskog biskupa, osobito se navodi da on stanuje u nekom selu s jereticima ("cum hereticus in quadam villae moretur"), ali ime tog sela nije pomenuto. Poznato je da bosanska biskupija, sve dok se nije pristupilo reorganizaciji crkve, nije imala stalno sjedi歵e. Tek poslije reorganizacije podi瀍 se i prva stona crkva, posve鎒na sv. Petru, u Brdu, u 瀠pi Vrhbosni koju pominje i povelja ugarskog kralja Bele IV izdata 20. jula 1244. godine ("In supra Vrhbozna Burdo cum omnibus suis pertinenciis, ubi ipsa ecclesia cathedralis sancti Petri est fundata"). Ova katedralna crkva je bila sagra餰na ve u toku 1238. godine i uz crkvu je osnovan kaptol. Jo uvijek je u znanosti sporno gdje ustvari treba locirati ovo Brdo sa crkvom sv. Petra u 瀠pi Vrhbosni.

Prema mi歭jenju nekih znanstvenika, na podru鑚u dana歯je Skenderije postojao je u vrijeme bosanskih banova grad Vrhbosna sa svojom katedralom i sa svojim kaptolom. A grad koji je u srednjem vijeku imao katedralu i kaptol, bio je poznat i priznat grad. To 歵o su podaci o njemu oskudni, ne zna鑙 da on nije postojao, nego su ga barbari spalili i sru歩li. Samo koji i u koje vrijeme?

Kale za sve鑑ne obrede (riznica Katedrale u Sarajevu)Zna se da je biskup Ponsa sagradio katedralu u Vrhbosni 1238-39. godine. Bila je posve鎒na svetom Petru (歵o je o鑙t znak vezanosti uz papu i crkvu svetog Petra u Rimu), o 鑕mu svjedo鑙 i dio oltarske plo鑕 koja se nalazi u Zemaljskom muzeju na kojoj se mo瀍 vrlo lako pro鑙tati APOSTOLI PETRI (V)ERBOS (nensis).

Ovaj dominikanac Ponsa kojeg su postavili za biskupa i dali mu u zadatak da osnuje kaptol-vije鎒 kanonika, biskupovih savjetnika, zdu歯o se dao na gra餰nje katedrale i poku歛o tako uvrstiti Vrhbosnu u red evropskih gradova koji imaju svoju stolnicu. Mo瀍 se s punim pravom pretpostaviti da biskup Ponsa nije po鑕o graditi stolnicu negdje na pustoj ledini, nego u gradu, jer katedrale su se gradile u gradovima. Zna鑙, grad Vrhbosna je morao biti mnogo stariji od katedrale. U blizini je bilo nekada歯je rimsko naselje. Malo dalje na Ilid瀒 bilo je jo tragova velikog naselja.

Ni u鑕nici slavenskih apostola sv. 苅rila i Metoda nisu zaobilazili ovaj grad i njegovu okolinu, te su uz 歩renje kr氭anstva i pismenosti podizali i crkve kao na primjer u Vrucima na Vrelu Bosne. A crkve se, kao ni katedrale, ne podi瀠 izvan ljudskih naselja.

Blizu Vrhbosne nalazilo se jo jedno mjesto s ve鎖m brojem stanovnika i imalo lijepu crkvu posve鎒nu sv. Bla瀠. O鑙gledno je da Dubrov鑑ni nisu jedini imali svetog Vlaha (Bla瀉) nego ga je slavensko stanovni歵vo rado 歵ovalo jer ih je podsje鎍lo na staroslavensko bo瀉nstvo stoke Volosa (koje je nazivano "skotnim bogom"). Znameniti fratarski ljetopisac fra Nikola La歷anin (+1750) u svom Ljetopisu prenosi narodnu tradiciju o crkvi sv. Bla瀉 u Bla瀠ju, 鑙ji su ostaci u njegovo doba bili jo vrlo zamjetljivi. On pi歟 da su u toj crkvi bili "stupovi od prilipog mermera i da su va餰ni u planini Trebevi vi歟 Sarajeva."

Ovdje je, u krajnjoj konzekvenci, va瀗o ustanoviti da li je stvaranje crkvenog sredi歵a uticalo i na formiranje gradskog naselja. U pomenutom popisu kraji歵a Isa-bega Ishakovi鎍 iz 1455. godine, kako rekosmo, najnaprednije naselje koje su Osmanlije zatekle u ovoj oblasti bio je trg Tornik, poznat iz Dubrova鑛ih vrela jo od po鑕tka XV stolje鎍 (1402. godine). 萢k i u slu鑑ju da postoji kontinuitet izme饀 lokaliteta Brdo iz povelje Bele IV iz 1244. godine i ovog srednjovjekovnog trga, ne smije se izgubiti iz vida da je Tornik, najve鎖 trg u 瀠pi Vrhobsni uistinu samo obi鑑n seoski trg 鑙ji zna鑑j ne prelazi regionalne okvire.

Jer, uspjeh Bele IV iz 1244. godine bio je kratkotrajan. Iz njegove povelje za bosansku biskupiju, izdate 20. jula te godine, saznajemo da se ban Matej Ninoslav pokorio Ugarskoj bez te瀒h posljedica. U samostalnost i unutra歯je ure餰nje Bosne Ugri nisu dirali, a glavni kraljev zahtjev se odnosio na crkveno pitanje. Od bana Ninoslava se tra瀒lo da prilike u crkvi prilagodi onima koje vladaju u Ugarskoj i susjednim zemljama. Darovani posjedi Bele IV su le瀉li u raznim krajevima bosanske dr瀉ve i njih je kralj izuzeo ispod vlasti "banova i kne瀍va", potpuno ih pod鑙nio crkvi i na nju prenio sve namete pla鎍ne ranijim gospodarima. Uz sve to, ugarski je kralj potvrdio biskupu i kaptolu pravo da skupljaju crkvenu desetinu "na na鑙n kako to rade druge ugarske crkve." Banovim iznu餰nim ustupcima i kraljevom milo氭u trebalo je da se zavr歩 preobra瀉j bosanske biskupije na kojem se radilo vi歟 od jedne decenije. Katoli鑛a crkva u Bosni je imala sve 歵o je bilo neophodno za uspje歛n rad, sem podr歬e stanovni歵va koje je bilo ili pod uticajem jeretika ili vjerno svojoj tradicionalnoj crkvi. Samo se time mo瀍 objasniti 鑙njenica da katoli鑛a vjera ni poslije pobjede kralja Bele IV 1244. godine nije uspjela da uhvati, za dugo vremena korijen u Bosni. 萢k se poslije povelje ugarskog kralja ne pominje vi歟 ni katoli鑛a crkva sv. Petra u Vrhbosni.

Tudor Vukovi-Desisali: Bogorodica sa Hristom, ikona, sa鑙njena 1568.Od pravoslavnih bogomolja u Bosni, svojom znamenito氭u se isti鑕 Stara pravoslavna crkva u Sarajevu, na Varo歩, u blizini Ba氳ar歩je, 鑙ji je postanak jo uvijek obavijen tamom: da li je postojala prije dolaska Osmanlija u Bosnu, ili je sagra餰na za njihova vremena? Najstariji osmanski izvor koji govori o Sarajevu jeste Isa-begova vakuf-nama (zavje歵ajnica) iz po鑕tka 1462. godine. U njoj se crkva ne spominje. Ipak, ta vakuf-nama spominje staro hri氭ansko groblje na tzv. Carini, u blizini dana歯jeg Marin-dvora. Me饀tim, ne zna se sigurno koje su hri氭anske konfesije bili ti nemuslimani, 歵o su se tu ukopavali. Pretpostaviti je da su bili, ako ne isklju鑙vo, a ono bar djelimi鑞o pravoslavne vjere.

U sumarnom popisu Bosne iz 1468/9. godine, defteru koji predstavlja najstariji sa鑥vani popis Bosne u cjelini, tj. pru瀉 podatke o teritorijima koje su ve bile osvojene, crkva se ne spominje.

U defteru Bosanskog sand瀉ka iz druge polovine juna 1485. godine zabilje瀍no je da u Sarajevu ima 42 muslimanske ku鎒, 103 hri氭anske i 8 ku鎍 dubrova鑛ih gra餫na. 萫tiri godine kasnije, prema defteru bosanskog sand瀉ka, s kraja jula, odnosno po鑕tka augusta 1489. godine, broj muslimanskih ku鎍 se udvostru鑙o. On iznosi 82 ku鎒, dok broj hri氭anskih ku鎍 iznosi samo 89. U ovom defteru bilje瀒 se i vojnik 衭ro, sin popov na Varo歩. Smanjenje broja hri氭ana je vidljivo i u bilje歝i prezvitera Vuka koji je po porud瀊i pljevaljskog kneza Mihaila 1516. godine dovr歩o Psaltir u "mjestu Vrhbosanju, rekomem Sarajevo", i na kraju dodao: "Tada u te dane u toj zemlji bje歟 veliko umno瀉vanje agarjenskih 鑕da, a pravoslavne vjere hristianske u toj zemlji, veliko umanjenje." U zapisu se o鑙tuje sve歵enikova zabrinutost za sudbinu pravoslavlja, 鑙ji se broj vjernika umanjuje na ra鑥n islamske vjere. Ipak, pravoslavna crkva u Sarajevu i dalje postoji i u njoj Bo瀓u slu瀊u obavlja vi歟 sve歵enika. O njenom postojanju u ovom vremenu zasvjedo鑥je i jedan osmanski izvor iz 1539/40. godine, u kome se govori da je Pava, k鎖 popa Rake za "Bo瀓u ljubav" ufakufila dio svog zemlji歵a u mahali Varo歩 da tu "sve歵enici stanuju i da u Iluminacija iz Evan餰lja - Sveti luka evan餰listajevan餰lju podu鑑vaju dje鑙cu nevjernika." Iz dokumenta se da zaklju鑙ti da u Sarajevu tada nije bio jedan sve歵enik, te je i radi toga vjerovatno da je tu na Varo歩 bila i pravoslavna bogomolja, kao 歵o je i dana歯ja Stara crkva u tom kraju. Znaju鎖 da je u onim vremenima narodu pre鑑 bila crkva od 歬ole, a nesumnjivo je da se u aktu misli na 歬olu, mo瀍 se kao sigurno uzeti da su sarajevski Srbi najprije podigli sebi crkvu, pa docnije 歬olu, 歵o se i vidi iz ovog izvora.

U defterima iz 1468/9,1485, 1489,1516. i 1520. godine ne spominje se u Sarajevu ni jedna crkva. Me饀tim, ako se uzme u obzir da je u doba Isa-bega postojala Gornja Varo i da je 1485. godine bilo tu preko 100 hri氭anskih ku鎍, onda nije isklju鑕no da bi tada mogla postojati jedna pravoslavna crkva, iz srednjovjekovnog vremena. Osim toga, te歬o da bi se u osmanskim gradovima, bar za dva-tri stolje鎍 turske uprave, mogle podizati nove hri氭anske crkve. Tolerancija postignuta kroz reforme Carstva, bar 歵o se gradova ti鑕, hri氭anima je naklonjena ponajve鎚a u XIX stolje鎢, kada se i grade pravoslavni hramovi u osmanskom urbsu, po鑕v od Saborne crkve u Sarajevu.

Turci su ipak bili popustljivi prema sto鑑rsko-ratarsko-vojni鑛om dijelu naroda, 鑙ju su kolonizaciju na novoosvojenim krajevima prote瀒rali i usmjeravali prema svojim strategijskim razlozima. To se vidi na primjeru sjeveroisto鑞e Bosne i kontinentalne Dalmacije (Dalmatinske Zagore) koja je pala u turske ruke. U ovim oblastima su i prije obnove Pe鎘e patrijar歩je 1557. godine podizani novi pravoslavni hramovi.

Pitanju postanka Stare crkve u Sarajevu mo瀍 pomo鎖 i historija arhitekture. Starohri氭ansku centralnu dispoziciju s vizantijskim krstom imaju neke stare pravoslavne bogomolje, kao crkva na Ozrenu sa karakteristikama romanske arhitekture, u kojoj se na 鑕tiri srednja stupa di瀍 na pandantivima osmerokutni tambur s kubetom. Sli鑞e su dispozicije u crkvi manastira Tvrdo歛 kod Trebinja u crkvi manastira Tavne i u staroj pravoslavnoj crkvi u Sarajevu. Druge bogomolje su jednobrodne, od kojih je najljep歛 u Dobrunu, gradena prije 1383. godine, a sli鑞a joj je i crkva kraj Gora瀌a.

Uz nau鑞a tuma鑕nja postoji i narodna tradicija prema kojoj se gradnja Stare crkve ve瀍 za vrijeme Gazi Husrev-bega, a kao njen osniva spominje se Andrija, brat Kraljevi鎍 Marka. Samo su tu pobrkana vremena 瀒vljenja spomenute dvojice velika歛.



Svi podatci na stranici su uz dozvolu preneseni sa Sarajevo.ba

RajvoSa.com 2000 - 2015 Deki