Osmanski period

 

Kao urbano mjesto Sarajevo se po鑙nje razvijati sredinom XV vijeka podizanjem zadu瀊ina Isa-bega Ishakovi鎍. On je jo 1457. godine podigao d瀉miju koju je poklonio sultanu Mehmedu Fatihu, po 鑕mu je dobila ime Careva, a potom i upravno sredi歵e dvor - saray, po kome je grad dobio ime. Oba ova objekta i d瀉mija i saray nastali su prije 1462. godine kada je napisana vakufnama Isa-bega Ishakovi鎍 o osnivanju njegovih zadu瀊ina, s kojima je, zapravo, po鑕lo urbano formiranje grada. Smatraju鎖 srednjovjekovno selo Brodac, koje se nalazilo na Bendba歩, pogodnim da u njemu zasnuje novi grad, Isa-beg je to zemlji歵e izuzeo od ranijih vlasnika, a u zamjenu im je dao zemlji歵e u selu Vran鑙 u Hrasnici. Kao poklonik dervi歛 tu je sagradio tekiju, do nje musafirhanu, ne歵o ni瀍 na Ba氳ar歩ji han (Kolobara), most preko Miljacke, hamam uz Carevu d瀉miju, izvjestan broj du鎍na te mlinove na Miljacki. Pored tekije, okolo koje se po鑕lo formirati novo naselje, podizanjem hana odnosno karavansaraja sa mnogim du鎍nima, on je postavio osnove privrednog centra, a mostom omogu鎖o povezivanje najstarijeg naselja okolo Careve d瀉mije sa novim privrednim centrom na drugoj obali. U du鎍nima Isa-begovog hana najvi歟 se prodavala tekstilna roba, tako da je ovaj prvi han u Sarajevu, ujedno i prvi sarajevski bezistan, jezgro kasnije sarajevske 鑑r歩je. Okolo njegovog glavnog ulaza formirala se 鑑r歩ja bazerd瀉na, jedna od najstarijih u Sarajevu. Na zapadnoj strani nastaje 鑑r歩ja Kazaza, a sa sjeverne je bio put na kome 鎒 kasnije nastati 鑑r歩ja sedlara i sara鑑 (dana歯ja ulica Sara鑙). Trg na kome se po鑕la formirati 鑑r歩ja postojao je prije 1462. godine, pretvorio se u neku vrstu 鑑r歩je i prozvao se Ba氳ar歩jom (glavna, centralna 鑑r歩ja). U blizini tog trga nalazilo se i prvo kr氭ansko naselje Gornja Varo.

Svoje zadu瀊ine Isa-beg je uvakufio " ...tako da se ne mogu ni prodati ni pokloniti, niti na ma koji na鑙n pre鎖 u 鑙je puno vlasni歵vo (mulk), nego da vje鑞o ostane onako kako je (u vakufnami) propisano "sve dok Bog ne ostane jedini gospodar zemlje i svega 歵o je na njoj; on je najbolji nasljednik". Osniva Sarajeva, grada za kojeg u jednoj od njegovih vakufnama pi歟 da je " ...ognji歵e ratova i cvijet me饀 gradovima, grad gazija i boraca ... " nije ni slutio da 鎒 歟her, kome je udario temelje postati jedan od najljep歩h gradova na Balkanu, u 鑙joj izgradnji 鎒 u鑕stvovati brojni visoki funkcioneri osmanske dr瀉ve, naj鑕氭e porijeklom iz Bosne, predstavnici feudalne klase, bogati trgovci i zanatlije ali i obi鑞i gra餫ni. Oni su podizanjem raznih objekata vjerskog, dru歵venog, ekonomskog, kulturnog karaktera, uticali da Sarajevo, posebno tokom XVI vijeka, kada nastaju i najzna鑑jnija arhitektonska ostvarenja osmanskog doba, postane najve鎖 i najzna鑑jniji grad u Bosni.

Prvi objekat koji je sagra餰n neposredno nakon propasti Bosanskog kraljevstva bio je mesd瀒d Mehmed-bega Minetovi鎍, prvog bosanskog sand瀉k-bega (1463-1464). Mesd瀒d se nalazio na mjestu gdje je danas apoteka "Bosna". Okolo mesd瀒da formirala se Mahala Mehmed-bega Minetovi鎍. Kasnije je mesd瀒d pretvoren u d瀉miju koja je izgorjela u po瀉ru 1879. godine. U XV stolje鎢 nastale su i zadu瀊ine bosanskog sand瀉k-bega Bali-bega Malko鑕vi鎍 (1475-1476) na Bistriku (mesd瀒d, banja, most), zatim Ajasbega, tako餰 bosanskog sand瀉k-bega (1470-1475. i 1476-1477) i to mesd瀒d koji se nalazio na mjestu gdje je danas hotel "Central", okolo kojeg je nastala istoimena mahala, zatim mekteb i hamam. Tu u blizini bio je i D瀍mat Dubrov鑑na - Kolonija dubrova鑛ih trgovaca, u onom dijelu grada koji 鎒 se kasnije nazvati Latinluk ili Frenkluk mahala po stanovnicima koji su u njoj stanovali, a koja se prostirala nizvodno od Latinske 鎢prije. Dvije d瀉mije u Sarajevu, podigao je i 鑥veni Jahja-pa歛 jedan od onih funkcionera Osmanskog carstva koji se istakao me饀 "najvrsnijim ratnicima i najpobo瀗ijim osniva鑙ma zadu瀊ina" u vrijeme Bajazida II. Jednu, visoko u Komatinu ispod Trebevi鎍 i drugu na brijegu, kasnije nazvanim 苪r鑙鎍 brijeg po 鑥venoj sarajevskoj porodici koji su tu u blizini stanovali. Jedan iz te porodice, 鑥veni Salih-aga, poslije po瀉ra 1679. godine obnovio je Jahja-pa歩nu d瀉miju, po 鑕mu je od tada poznatija pod imenom 苪r鑙鎍 d瀉mija.

Urbanom razvitku Sarajeva s kraja XV i po鑕tkom XVI vijeka znatno je doprinio i bosanski sand瀉k-beg Skender pa歛. Na lijevoj obali Miljacke sagradio je tekiju nak歩bendijskog reda, do nje imaret i musafirhanu,do kojih je doveo vodu sa Soukbunara, te nekoliko 鑕smi. Na drugoj obali Miljacke napravio je veliki dvor za sebe, do njega karavansaraj sa jedanaest du鎍na u prizemlju i sve te zadu瀊ine povezao mostom preko Miljacke. Izgradio je i jedan mesd瀒d iznad Kova鑑, okolo kojeg je nastala jedna od sarajevskih mahala, a preko Vratnika je preveo jedan rukavac Mo氭anice, koji je i歛o sve do Ba氳ar歩je. U blizini Skenderpa歩nih zadu瀊ina, njegov sin Mustafa pa歛 podigao je prvu potkupolnu d瀉miju 1517. godine i za njeno odr瀉vanje ostavio veliki posjed zvani Vesela Stra瀉 u blizini grada Akhisara (Prusca). Mustafa-pa歩na d瀉mija poznatija kao Skenderija, poru歟naje 1936. godine, a 1960. i njena munara.

Ubrzo poslije izgradnje Skenderije, sagra餰ne su u Sarajevu jo dvije potkupolne d瀉mije i to Muslihudina 萫krek鑙je 1526. godine i d瀉mija Havad瀍 Duraka poznatija kao Ba氳ar歩jska d瀉mija 1528. godine.

Tokom XV i XVI vijeka u Sarajevu je sagra餰no preko 100 d瀉mija. Pored njihove osnovne uloge kao sakralnih i kulturno-prosvjetnih objekata, d瀉mije su predstavljale i centre mahala koje su nosile imena osniva鑑 d瀉mije. Bili su to visoki funkcioneri osmanske vlasti, bogati trgovci i zanatlije, kao i drugi gra餫ni Sarajeva. Ve鎖na tih ljudi, pa i visokih funkcionera bili su porijeklom iz Bosne, a neki su bili i u rodbinskim vezama sa carskom ku鎜m. Kao i ostali objekti islamske arhitekture, d瀉mije su gra餰ne kao zadu瀊ine pojedinaca. Ustanovljavanjem vakufa omogu鎒na je ne samo izgradnja d瀉mije, nego i njeno funkcionisanje. Ina鑕 vakufi su odigrali veoma zna鑑jnu ulogu u razvitku Sarajeva. Vakufska sredstva koja su ulagana u izgradnju grada bila su impozantna. "Institucija vakufa nastala je na bazi islamskih propisa, 歵o pokazuje koliko je islam duboko pro瀍o 鑙tav dru歵veno-ekonomski 瀒vot i koliko je uticao na razvitak gradova i arhitekture u njima ". Vakufname, sve鑑ne povelje pojedinaca, kojima se ustanovljava vakuf, sadr瀍 niz zna鑑jnih podataka za izu鑑vanje na歟 pro歭osti. Pored njihove historijske vrijednosti, one predstavljaju i svojevrsne literarne tekstove.

Najzna鑑jniji period u urbanom razvoju Sarajeva u osmansko doba je XVI vijek i to se smatra zlatnim dobom ovoga grada, 歵o pokazuju i sa鑥vani dokumenti kao i spomenici materijalne kulture te svjedo鑕nja putopisaca. Broj mahala koji je najbolji pokazatelj urbane razvijenosti jednog grada islamsko-orijentalnog tipa pokazuje da je ba u to vrijeme grad do瀒vio kulminaciju u urbanom razvitku u osmansko doba. Krajem XV vijeka grad je imao tri mahale, D瀍mat kr氭ana i D瀍mat Dubrov鑑na a krajem XVI vijeka 91 muslimansku mahalu, dvije kr氭anske i D瀍mat Jevreja.

奺snaesto vijek jeste zlatno doba u istoriji Sarajeva ponajprije zahvaljuju鎖 pojavi Gazi Husrev-bega, neosporno najzna鑑jnijeg bosanskog namjesnika, koji je podizanjem mnogobrojnih zadu瀊ina, Sarajevo napravio velikim gradom - 歟herom, poznatim 歩rom Evrope i prostranog Osmanskog carstva. Godine 1530. Gazi Husrev-beg podi瀍 d瀉miju " ..izvanredne ljepote, visoku, prekrasnu koju je uzvi歟ni Allah pretvorio u svetu ku鎢 i u鑙nio sveti歵em za svoje robove", koju projektuje glavni carigradski arhitekt Perzijanac Ad瀍m Esir Ali. Begova d瀉mija predstavlja najmonumentalniji objekat islamske arhitekture ne samo u Sarajevu, nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nasuprot d瀉mije sagra餰na je medresa Kur歶mlija i uz nju biblioteka. Gra餰na po uzoru na carigradske, medresa je, vjerovatno, djelo 鑥venog graditelja tog doba Mimar Sinana. U Gazi Husrev-begovoj vakufnami propisano je koji 鎒 se predmeti predavati u medresi kao i "..ostalo 歵o bude iziskivao obi鑑j i mjesto", 歵o ukazuje da je vakif predvidio da se predaju i predmeti koje tra瀒 duh vremena i prilike.

U blizini medrese Gazi Husrev-beg je podigao i Hanikah - poseban tip medrese gdje se izu鑑va misti鑞a filozofija. Hanikah je pripadao redu halvetija, 鑙ji sljedbenik je bio i sam Husrev-beg. Iz sredstava ovog velikog vakifa sagra餰n je i hamam, do danas jedini sa鑥van, od sedam koliko ih je nekada bilo u Sarajevu, zatim bezistan - gra餰vina impozantnog izgleda, te pored njega Ta歭ihan. Pri gradnji ova dva objekta pored doma鎖h majstora u鑕stvovali su i dubrova鑛i, na zahtjev gra餫na Sarajeva. Gazi Husrev-beg je podigao i niz humanitarnih ustanova, imaret i musafirhanu u prvom redu, zatim vi歟 privrednih objekata od kojih samo u sarajevskoj 鑑r歩ji preko 200 du鎍na. Iz sredstava njegovog vakufa podignuta je i sahat-kula pored Begove d瀉mije, 鑥veni Mori鎍 han, prva bolnica u Sarajevu, te niz drugih objekata.

Za svoju zadu瀊inu Gazi Husrev-beg je ostavio ogromna dobra na teritoriji dana歯je Gr鑛e, 鑙tava sela i zemlji歵a u okolini Sereza, zatim 歩rom Bosne, u okolini Sarajeva, Jajca, Ostrovice, Klju鑑, Te歯ja... U gotovini je uvakufio ogromne sume u zlatu i srebru. Gazi, Husrev-beg ie stanovao u 萿r鑙鎍 mahali, u ku鎖 odakle se pru瀉o 瀒vopisan pogled na njegove zadu瀊ine. Bio je o瀍njen 瀍nom po imenu 奱hdidar, oslobo餰nom robinjom njegove sestre Nesli歛h, koja je tako餰 u Sarajevu podigla jednu d瀉miju. Gazi Husrev-beg je ukopan u haremu njegove d瀉mije, pored koga je i turbe njegovog oslobo餰nog roba i prvog mutevelije njegovog vakufa Murat-bega Tardi鎍. Iznad vrata na njegovom turbetu uklesan je tarih na kome pi歟: "Neka svaki dan milost Bo瀒ja i blagoslov na njeg pada". Okolo njegovih zadu瀊ina nastala je posebna Husrevbegova mahala, koja nikada nije imala veliki broj ku鎍 s obzirom da se nalazi u 鑑r歩ji u kojoj su uglavnom privredni objekti.

U vrijeme kada je Gazi Husrev-beg podizao svoje zadu瀊ine, ta鑞ije 1531. godine u srednjovjekovnom selu Bjelave podigao je i neki Nebrdilo Had瀒 Alija d瀉miju, te se od tada Mahala Bjelave slu瀊eno nazivala njegovim imenom, ali se u narodu i dalje sa鑥vao stari naziv Bjelave.

Pored Begove, Skenderije, 萫kr鑙jine, Ba氳ar歩jske ..., tokom XVI vijeka nastale su i d瀉mije Ferhadija, Ali-pa歩na, Careva. Zadu瀊ina bosanskog sand瀉k-bega Ferhad-bega Vukovi鎍-Desisali鎍, sagra餰na 1561. godine jedna je od rijetkih sarajevskih d瀉mija u kojoj se sa鑥vala zidna dekoracija iz XVI vijeka. Ferhad-beg je porijeklom iz poznate sarajevske porodice Vukovi Desisali, 鑙ji su 鑜anovi bili ugledne li鑞osti u dru歵venom i privrednom 瀒votu grada.

Dok su primorski majstori gradili u Sarajevu Ferhad-begovu d瀉miju, u isto vrijeme majstor Todor je slikao ikonu za njegovog brata Ivana. Uz d瀉miju je Ferhad-beg podigao i mekteb, imaret i 鑕smu. Danas se sa鑥vala samo d瀉mija i okolo nje manje greblje u kome su sahranjivani predstavnici janji鑑rskog od瀉ka, 鑙je se sjedi歵e nalazilo u blizini ove d瀉mije, na mjestu gdje je danas Katedrala. Okolo d瀉mije nastala je istoimena mahala po 鑕mu se i danas jedna od glavnih saobra鎍jnica u njoj naziva Ferhadija.

Ali pa歩na d瀉mija, zadu瀊ina velikog vezira, budimskog beglerbega, bosanskog sand瀉k-bega, sagra餰na je 1561. godine, u vrijeme kad je osmanska gra餰vinska djelatnost bila u punom procvatu. Mnogi histori鑑ri umjetnosti s pravom je ubrajaju me饀 najljep歟 kupolaste d瀉mije na na歩m prostorima. Zidana od kamenih klesanih kvadera, presvedena jednom kupolom, sa munarom veoma lijepo ukra歟nom stalaktitima, ova d瀉mija djeluje veoma skladno. Tehnika zidanja, debljina zidova te kamene sofe ukazuju i na prisustvo primorskih majstora u njenom gra餰nju.

Careva je podignuta 1566. godine po nalogu sultana Sulejmana na mjestu prve sarajevske d瀉mije koju je jo 1457. godine podigao Isa-beg. Dana歯je zdanje d瀉mije pripada standardnom tipu jednoprostorne kupolne d瀉mije sa trijemom. Veoma vitka i visoka munara od 47 metara ubraja se medu najljep歟 u Bosni i Hercegovini, a lijepo izra餰ni mihrab i minber, te slikarski motivi nastali jo u XVI stolje鎢 upotpunjuju enterijer ove d瀉mije.

Osim kupolnih, ima jo nekoliko d瀉mija koje se svojom arhitekturom odvajaju od manjih mahalskih d瀉mija: Magribija, Had瀒jska, Bijela d瀉mija na Vratniku, Jahja-pa歩na d瀉mija na 萿r鑙鎍 brijegu. Prema tradiciji jedna od najstarijih sarajevskih d瀉mija je Magribija, 鑙je prvo zdanje je izgorjelo u po瀉ru 1459. godine. Prema toj predaji, njen osniva 歟jh Magribija, do歛o je u ove krajeve zajedno sa Isa-begom Ishakovi鎒m i u to vrijeme podigao svoju d瀉miju. Karakteristika ove gra餰vine je njena ba鑦asta tavanica koju ne nalazimo u drugim d瀉mijama kod nas. D瀉mija Gazi Husrev-begovog intendanta Vekil-hara Mustafe, poznatija kao Had瀒jska sagra餰na je izmedu 1540. i 1561. godine. Iznad nje se nalazi jedan od najljep歩h dijelova starog Sarajeva Alifakovac, sa strmim sokacima, u kojima su ku鎒 nanizane tako da svaka ima lijep vidik i prostranim grobljem sa prepoznatljivim turbetima i snje瀗obijelim ni歛nima. Tu su tokom pet vijeka kopani sarajevske kadije, muderisi, muftije, esnaflije, age serdenge鑔ije, te druge ugledne Sarajlije, a poznato je i kao Musafirsko groblje, jer su u njemu kopani ljudi iz drugih krajeva, koje je smrt zatekla u Sarajevu. Natpisi na ni歛nima predstavljaju pravi arhiv u kamenu, a dosta natpisa spjevali su i 鑥veni sarajevski pjesnici, Mejlija, Fadil-pa歛 奺rifovi, Abdi, Enveri i drugi. Ljepotu cijelog ovog ambijenta upotpunjuje i jedna lijepa stara 鑕sma, koju je podigao sarajevski kadija Ahmed ef. Jahjapa歩 za du歶 svog rano preminulog sina. Me饀 najljep歟 d瀉mije na Vratniku po svojoj arhitekturi spada d瀉mija Divan-katiba Hajdara, poznatija kao Bijela d瀉mija. Sagradio je izme饀 1536. i 1545. godine Gazi Husrev-begov sekretar (divan katib) had瀒 Hajdar. Pored vitke munare, na ovoj d瀉miji se isti鑥 i vanjske sofe koje su na sprat. Me饀tim najbrojnije su one d瀉mije sa drvenom munarom, koje su ostale u sjenci monumentalnih zdanja. Ali i ove d瀉mije su tako餰 zna鑑jne, bez obzira 歵o u arhitektonskom pogledu nisu zapa瀍ne. Kao centri mahala one su imale zna鑑jnu funkciju i "izvanredno se uklapaju u ambijent mahale". Jedna od ljep歩h sarajevskih d瀉mija, za 鑙ju munaru Kemura ka瀍 "da je bila tako lijepa i majstorski napravljena, da joj u Sarajevu nije bilo sli鑞e", bila je d瀉mija Had瀒 Alije Bakrbabe poznatija kao d瀉mija na Atmejdanu. Ina鑕 na prostoru Atmejdana nekada se nalazila i biblioteka, medresa, 鑕sme, hipodrom, a danas od tih objekata nije sa鑥van nijedan.

Po鑕tkom XVI vijeka sagra餰na je Stara pravoslavna crkva na Varo歩, u Latinluku je postojala katoli鑛a, a krajem istog vijeka nastala je i prva sinagoga - II Kal Grandi, u kompleksu zvanom Sijavu -pa歩na daira sve na stotinjak metara udaljene od najzna鑑jnijih sarajevskih d瀉mija.

Poseban zna鑑j u razvitku Sarajeva, kao i drugih gradova u na歩m krajevima imali su vakufi. Brojni legatori, predstavnici feudalne klase, zanatskih i trgova鑛ih cehova ulagali su svoja sredstva u izgradnju grada. Podizane su d瀉mije, bezistani, hanovi, karavansaraji, mostovi, 歬ole i drugi objekti. Sredstva koja su ulagana u izgradnju Sarajeva tokom XVI vijeka bila su impozantna.

Uz d瀉mije su se gradili mektebi u sklopu jednog vakufa. Srednje, vi歟 i visoko obrazovanje sticalo se u medresama kojih je bilo vi歟 u Sarajevu. Po svome renomeu, kao i po arhitekturi najpoznatija je Gazi Husrev-begova. I pored toga 歵o svojim dimenzijama ne predstavlja veliku gra餰vinu, djeluje monumentalno. Nad glavnim ulazom u medresu nalazi se kamena plo鑑 na kojoj je uklesan natpis veoma lijepo ura餰n, oivi鑕n cvjetovima i arabeskama:

"Ovu gra餰vinu podi瀍 za one koji tra瀍 nauku A za ljubav Boga koji usli歛va molbe, Gazi Husrev-beg, zapovjednik boraca za vjeru, (On je) izvor dobro鑙nstva, ponos pravednih Fejzur -rob joj re鑕 hronostih: Stjeci歵e dobrih, dom savr歟nih ljudi".

U鑕nici koji su poha餫li medresu imali su besplatno stanovanje i hranu. Po svome renomeu i profesorima koji su u njoj predavali ova medresa je bila najpoznatija na zapadu Balkanskog poluostrva. U XVI stolje鎢 pored Husrev-begove podignute su jo 鑕tiri medrese: Firuz-begova, Mehmed-bega Isabegovi鎍, Gazi Husrev-begov Hanikah, te Kemal-begova medresa.Pored redovnih 歬ola, islamsko obrazovanje sticalo se i na javnim predavanjima, koja su se odr瀉vala pored d瀉mija i u tekijama. U XV i XVI stolje鎢 postojale su slijede鎒 tekije: Isabegova, Skender-pa歩na, Tekija Gaziler (boraca za vjeru), Turna dervi歛, D瀉nd瀠 gaza i dervi歛 Had瀒-dede. To su bile mahom skromne gra餰vine koje su se sastojale od jedne prostorije za zajedni鑛e obrede (simhana), zatim prostorije za dervi歟, musafirhane, stana za 歟jha i dvori歵a. Uz d瀉mije, medrese, tekije i mektebe nastajale su biblioteke, od kojih je svakako najzna鑑jnija Gazi Husrev-begova osnovana 1537. godine, u sastavu istoimene medrese. Kasnije je prenesena u posebnu zgradu pored Careve d瀉mije. Kao i druge ustanove prosvjetnog karaktera i biblioteke su izdr瀉vane iz vakufskih sredstava. Podaci iz deftera i vakufnama pokazuju da su knjige bile 鑕st predmet uvakufljavanja.

Pored sakralnih i prosvjetnih objekata u Sarajevu je tokom XV i XVI vijeka sagra餰n i veliki broj komunalnih i privrednih objekata. Me饀 tim objektima dominiraju brojni mostovi 鑙ja je izgradnja bila uvjetovana razvojem komunikacija i raznih objekata na jednoj i drugoj obali rijeke, a to su 鎢prija Isa-bega Ishakovi鎍 (Careva 鎢prija), Skender -pa歩na, Latinska, 萶banija, 苪murija, 奺her 芿hajina. Sarajevo je dobilo prvi vodovod jo sredinom XV vijeka, a znatno je pro歩ren tokom XVI.

Grad je bio poznat i po velikom broju 鑕sama (krajem osmanske vladavine bilo ih je 156), 歛drvana, sebilja, koji su pored toga 歵o su grad opskrbljivali vodom, doprinosili i ljep歟m izgledu grada. 萫sme su gra餰ne kao zadu瀊ine pojedinaca. Narodna predaja ka瀍 da je bolje sagraditi 鑕smu nego d瀉miju. Zidane od kamena sa kamenim koritima, 鑕sto sa uklesanim tarihom, sarajevske 鑕sme svojom ljepotom i ambijentom u kojem su podizane u sjenci visokih stabala, d瀉mijskih zidova ili pak samostalno postavljene, skladno uklopljene u ambijent mahale opjevane su u mnogim pjesmama. Tako najpoznatiji sarajevski pjesnik s kraja XVI i po鑕tka XVII vijeka Nerkesija pjeva o svome rodnom gradu:

"Tu se 鑟vjeku 鑙ni da mo瀍 dugo 瀒vjeti, jer na hiljadu mjesta po Sarajevu teku 鑕sme iz vrela neumrlosti. "

Poslije d瀉mija najljep歩 i najmonumentalniji objekti islamske arhitekture su hamami. Svi su gra餰ni od kamena, prekriveni sa kupolama a imali su veoma lijepu unutra歯ju dekoraciju. Prvi je podigao Isa-beg Ishakovi neposredno uz Carevu d瀉miju, a kratko vrijeme iza toga 1477. godine Firuz-beg je sagradio jedan hamam na Ba氳ar歩ji koji je odavno propao a na njega nas danas sje鎍 samo, jedan naziv male ulice 苪lhan. Pored ova dva postojali su jo hamami Bali-bega na Bistriku, Mehmed-pa歟 na Kova鑙ma, Rustem-pa歩n hamam, i jedini koji se sa鑥vao do danas Gazi Husrev-begov. Nekada je imao dva odjeljenja: mu歬o i 瀍nsko koja su bila iste veli鑙ne. Ispred tih odjeljenja nalazio se predprostor natkriven velikom kupolom, u kome se nalazio lijep vodoskok. Tu je bilo vi歟 manjih prostorija u kojima su se posjetioci pripremali za kupanje i odmarali poslije kupanja. Iz prednje prostorije ulazilo se u drugu u kojoj je bila ne歵o vi歛 temperatura, a koja se zvala kalpaluk. Najve鎍 prostorija bila je mejdan, prekrivena kupolom, iz koje se ulazilo u tri manje prostorije, predvi餰ne za kupanje, tako餰 presvo餰ne kupolama. U sobama za kupanje nalazila su se korita u koja je tekla topla i hladna voda iz zidova. Svjetlost u ove prostorije prodirala je kroz otvore na kupolama. Iza sobe za kupanje, nalazio se rezervoar sa toplom vodom. Poslije kupanja ljudi su se odmarali i pili kahvu u 鎜歬u koji se nalazio ispred prostorije zvane 歛drvan.

Od korisnih i humanitarnih ustanova podizanih u Sarajevu najzna鑑jnije su imareta i musafirhane. Iako male gra餰vine, koje u arhitektonskom pogledu nisu predstavljale vrijedna ostvarenje, bile su veoma korisne jer su siroma歯im, putnicima, 餫cima pru瀉li besplatno preno鎖歵e i hranu.

Sarajevo je bilo od onih gradova, 鑕stih na Levantu, podijeljen na 鑑r歩ju trgova鑛i dio i mirne mahale za stanovanje.

Stambeni dio grada razvijao se po okolnim padinama, idu鎖 od centra prema periferiji. Pri podizanju stambenih dijelova te瀒lo se da se obezbjedi 歵o vi歟 zelenila i svjetlosti. Ku鎒 utonule u zelenilo ba氳i i prostranih avlija, u kojima se uzgajalo raznovrsno vo鎒, povr鎒 i cvije鎒, 鑙nilo je ovaj grad jednim od najljep歩h u Bosni. U zapisima putnika namjernika za sarajevsko zelenilo se ka瀍 da se "preliva preko zidova koje opasuju ku鎒, i na sokake". Uz 鑕smu u avliji ili du visokih zidova pru瀉le su se ru瀍 penja鑙ce, izme饀 bijele kaldrme rasli su je瀒鎖 koji su avliji davali izgled najljep歟g bosanskog 鎖lima. Nezaobilazni su u avlijama 歩m歩ri kao i raznovrsno cvije鎒: 歟boji, zambaci, bejturan, kasumpa歟, 歟kaici, katmeri, pejgamber鑙鎖, had瀒beg, sabah鑙 i mnoge druge vrste cvije鎍. U sarajevskim ba氳ama i avlijama obavezan je i jorgovan a 鑕sto i igde. Gdje god je bilo mogu鎒 ku鎒 su gra餰ne na mjestima odakle se pru瀉o bolji vidik i pokraj teku鎒 vode. Tamo gdje nije bilo teku鎒 vode, pristupalo se vje歵a鑛om navodnjavanju kao 歵o je na primjer bilo prevo餰nje jednog rukavca Mo氭anice preko Vratnika i Ba氳ar歩je. Ta voda tekla je kroz mnoge ba氳e i avlije stvaraju鎖 prijatan ugo餫j. 0 brojnosti i ljepotama sarajevskih ba氳i pisali su mnogobrojni putopisci. Tako je prolaze鎖 ovuda 1550. godine Katario Zeno zapisao da svaka ku鎍 ima svoj vrt i 鑑rdak, a vrtovi su lijepi poput onih u Padovi. Dok jedan engleski putopisac ka瀍: "Ogroman broj stabala me饀 ku鎍ma, od kojih su mnoge velike i lijepe, daju 鑙tavom gradu izgled krasnog vrta i nije 鑥do 歵o ga zovu Damaskom Sjevera".

Malo je gradova u svijetu koji u nazivima ulica, toponima imaju nazive zelenila, drve鎍, cvije鎍: Behar, Cvijetna, Karanfil mahala, Pod tre歯jom, Vi歯jik, Podhrastovi, Sedam 歶ma, Ispod oraha, Vinogradi, Lipe, Velika drveta, Babi鎍 ba氳a, Zlatareva ba氳a, Iza gaja ulica, Iza lipa ulica, Iza ba氳a ulica, Hrastovi, Nadlipe, Podgaj ...

Posebno su bili bogato ure餰ni enterijeri ku鎍. Tom prijatnom enterijeru nije ljepotu i ugodnost stvarao namje歵aj koga i nije bilo mnogo, nego raznovrsne tkanine i 鎖limi, rezbareno drvo, te mnogobrojni predmeti od srebra i bakra izra餰ni u du鎍nima sarajevskih kujund瀒ja i kazand瀒ja. U mnogobrojnim dokumentima i zabilje歬ama putopisaca, nalaze se podaci o opremi stanova, posebno bogatijih gra餫na. Spominje se zlatno i srebreno posu餰, svileni du歟ci, srmali jorgani, jastuci od brokata i atlasa, stolovi od ebanovine, velika ogledala.

妕o se ti鑕 鑑r歩je ona je bila izgra餰na do kraja XVI vijeka. Formirana sredinom XV vijeka veoma se brzo razvijala i svoj najve鎖 uspon dostigla je u drugoj polovini XVI vijeka. U toj 鑑r歩ji egzistiralo je 80 raznih vrsta zanata, organizovanih u jake cehovske organizacije - esnafe. Ti zanati bili su i topografski organizovani po vrstama zanata, odnosno esnafa, tako da su u jednoj ulici bili du鎍ni samo jednog ili vi歟 srodnih zanata. Kazand瀒luk, Kujund瀒luk, Kazazi, Hala鑙, Mud瀍liti, Kazazi, Kova鑙, Kundurd瀒luk, Sara鑙, Bazerd瀉ni, A氳iluk... sve skupa 45 takvih ulica 鑙nilo je Sarajevsku 鑑r歩ju. Nadaleko 鑥veni proizvodi sarajevskih zanatlija zadovoljavali su potrebe ne samo Sarajlija, nego su se izvozili i u druge krajeve.

Na podru鑚u sarajevske 鑑r歩je izgra餰n je 鑙tav niz trgova鑛ih objekata. Najzna鑑jniji me饀 njima su bezistani, zatim hanovi i karavansaraji, te mnogobrojni du鎍ni, magaze i daire. Bezistani su gra餰ni samo po ve鎖m mjestima. 萯njenica da su u Sarajevu podignuta tri bezistana govori kakav je to bio zna鑑jan trgova鑛i centar. Od tri sarajevska bezistana dva su se sa鑥vala do danas i slu瀍 kao trgova鑛i objekti. Gazi Husrevbegov, impozantna gra餰vina uz koju je sagra餰n i Ta歭ihan. Ova dva objekta bila su povezana tako da su trgovci iz bezistana mogli direktno kontaktirati sa mleta鑛im i dubrova鑛im trgovcima koji su odsjedali u Ta歭ihanu. Pri gradnji bezistana i Ta歭ihana pored doma鎖h majstora u鑕stvovali su i dubrova鑛i.

Drugi bezistan iz XVI vijeka je Brusa bezistan, zadu瀊ina velikog vezira i zeta sultana Sulejmana Veli鑑nstvenog. Prema svjedo鑕nju Bernarda Navadera, Rustem-pa歩nog savremenika on je ro餰n u Sarajevu. Ovaj bezistan dobio je ime po svili iz Bruse koja se u njemu najvi歟 prodavala. Sagra餰n od kamena i prekriven sa dvije male i 歟st velikih kupola, toje tipi鑑n trgova鑛i objekat kakvi se grade u XVI stolje鎢 歩rom Osmanskog carstva. Ima ulaze na sve 鑕tiri strane a otvori za svjetlo se nalaze visoko na zidovima. Nekada je Brusa bezistan imao i dva trezora u kojima su se 鑥vali esnafski defteri, sid瀒li i razne dragocjenosti.

Trgova鑛i karavani, natovareni raznovrsnom robom i sa istoka i sa zapada pristizali su u sarajevske hanove i karavansaraje. Najzna鑑jniji me饀 njima su Kolobara, Ta歭ihan i Mori鎍 han. Zadu瀊ina Isa-bega Ishakovi鎍, Kolobara bio je veliki han sa 鑕trdeset soba, a mogao je primiti 400 putnika i 35 konja. Poznati kameni han Ta歭ihan sagra餰n je sredstvima Gazi Husrev-begovog vakufa; opasan nizom du鎍na, dok su na spratu bile ure餰ne sobe za no鎒nje. 萫sti gosti ovoga hana bili su dubrova鑛i trgovci. U njegovom dvori歵u bio je veoma lijep sebilj sa vi歟 鑕smi, pored kojeg je na stubovima podignuta mala d瀉mija. Sve je to nestalo u po瀉ru 8. 8. 1879. godine. Bogatom Gazi Husrev-begovom vakufu pripadao je i Mori鎍 han, koji je najvjerovatnije sagra餰n krajem XVI vijeka. Ime mu datira od prve polovine XIX vijeka po tada歯jem zakupniku Mustafa-agi Mori鎢 i njegovom sinu Ibrahimu. Jedan je od rijetkih hanova koji je sa鑥van do danas - restauriran je i slu瀒 kao poslovni i ugostiteljski objekat.

Poseban impuls me饀narodnoj trgovini davali su Dubrov鑑ni. Oni su stanovali u kvartu Latinluku ili kako se u slu瀊enim dokumentima nazivao Frankluk mahala - Frana鑛a 鑑r歩ja. U Sarajevu je od 80-tih godina XVI vijeka poslovala i mo鎛a kolonija Mle鑑na i Firentinaca, trgovaca i poslovnih agenata velikih trgova鑛ih ku鎍, koji su preko Dubrovnika i dolinom Neretve, a od otvaranja splitske skele i preko Splita, napravili veliki promet u poslovima na Balkanu.

Zna鑑jnog udjela u trgova鑛im poslovima imali su i Jevreji koji su se u Sarajevo doselili sredinom XVI vijeka. Prognani sa Pirinejskog poluostrva 1492. godine, naselili su se i u Osmanskom carstvu. Njihova uloga bila je posebno zna鑑jna u spoljnjoj trgovini. Zbog toga 歵o su bili povezani sa drugim jevrejskim naseobinama i pojedincima kako 歩rom Osmanskog carstva tako i izvan njega.

Sarajevo je uglavnom naseljavalo doma鎒 autohtono stanovni歵vo, koje je, posebno tokom XVI vijeka prihvatalo islam. Bilo je i stranaca ali u manjem broju. Podaci iz osmanskih izvora, posebno deftera, pokazuju da je proces prihvatanja islama u Sarajevu i njegovoj okolini tekao postepeno. Taj proces bio je najintenzivniji u XVI stolje鎢, a po鑕tkom XVII vijeka stanovni歵vo Sarajeva bilo je gotovo u potpunosti muslimansko. Masovnost prihvatanja islama, podaci iz izvora, svjedo鑕nja stranih putopisaca, tolerantan odnos osmanske dr瀉ve prema pripadnicima monoteisti鑛ih religija, porodice u kojima jedan ili vi歟 鑜anova prihvataju islam dok drugi ostaju u svojoj vjeri, sa鑥van vlastiti jezik, jesu 鑙njenice koje govore o procesu tog preobra瀉ja. U skladu sa islamskim principima sadr瀉nim u Kur'anu 鑑snom "Vama va歛 a nama na歛 vjera" i "U vjeri ne smije biti prisiljavanja" u Bosni se prihvata nova vjera islam.

Cijelo XVI vijek bilo je doba op鎒g prosperiteta Sarajeva. To j e doba njegovog kulturnog procvata, doba u kome su njegovi stanovnici, prihvatanjem islama, prihvatili i tekovine islamske kulture, prilago餫vaju鎖 je ovim prostorima. Zahvaljuju鎖 brojnosti kulturno prosvjetnih ustanova tokom XV i XVI vijeka u Sarajevu je bilo dosta obrazovanih i uglednih ljudi, koji su svojim nau鑞im doprinosom utjecali da Sarajevo bude vode鎖 kulturni centar Bosanskog sand瀉ka. Mnogi su se 歬olovali i van granica Bosne. Djela na歩h stvaralaca, posebno onih koji su pisali na arapskom, turskom i perzijskom nalaze se po mnogim bibliotekama u Istanbulu, Parizu, Be鑥, Budimpe歵i. Me饀 istaknutijim pjesnicima koji su rodom iz Sarajeva ili su stvarali u Sarajevu u ovom vremenu bili su Mustafa-pa歛 Skenderpa歩 - Suni, Mehmed Ulamapa歩 Gajreti, Muhamed Karamusi Nihadi, Muhamed Nerkesi, Sani Salih Bo歯jak Potur, Hafiz Ahmed Jazid瀒zade, Tifli 萫lebi. Kao filolog najpoznatiji u Sarajevu bio je Muhamed Musi Allamek. Me饀 rijetkim piscima umjetni鑛e proze koji su pisali na arapskom jeziku treba spomenuti jo i Ahmeda 奺msudina Sarajliju. Jedna od najljep歩h pjesama napisanih o Sarajevu je pjesma Muhameda Nerkesija:

"Na moju du歶 je djelovala tuga 歵o se rastajem sa Sarajevom ljutu mi je ranu na鑙nio rastanak sa sarajevskim prijateljima U njemu 鑟vjek izgleda da po瀒vjeti mo瀍 dugo Na hiljadu mjesta u Sarajevu teku 鑕sme, vode 瀒vota. U zimskim danima studen ste瀍 grad, ali se ipak ozbiljni starci i mladi鎖 sastaju u halvatima na razgovor Ali kad stigne doba prolje鎍 i behara, U raj se pretvore ba氳e ru瀒鑞jaka sarajevskih... "

Da se Sarajevo najintenzivnije razvijalo tokom XVI vijeka, pokazuje i podatak da je po鑕tkom XVII vijeka bio izgra餰n gotovo cijeli prostor koji je 鑙nio gradsku teritoriju sve do austrougarske okupacije. Jer, iako je Sarajevo i tokom XVII vijeka veliki i napredan grad, o kome s odu歟vljenjem pi歶 mnogobrojni putopisci koji su ovuda prolazili, nema vi歟 one izgradnje kakva je bila tokom zlatnog perioda Sarajeva, kada je podignuto preko 100 d瀉mija, 歟st tekija, sedam hamama, vi歟 medresa, biblioteka, mostova, hanova, karavansaraja... U XVII stolje鎢 u cijelom Osmanskom carstvu po鑙nje se osje鎍ti kriza, 歵o se svakako odrazilo i na razvitak Sarajeva. Izgra餰no je svega nekoliko zna鑑jnih vjerskih i objekata kulturnog zna鑑ja. Vakufnama Hurema sina Balije iz 1602. godine sadr瀒 podatke o izgradnji mekteba u Had瀒 zade Had瀒 Ahmedovoj mahali. On je uvakufio 86.400 ak鑙, dvije ku鎒 i jednu ba氳u za izdr瀉vanje spomenutog mekteba u selu Donji Ne歛t (blizu Pala). Vakif je odredio da se svake godine zasadi po deset stabala u njegovoj ba氳i 歵o je svakako ura餰no jer na ovome mjestu danas postoji lijep gaj. Jedna ulica na tom prostoru iznad Hrida asocira na tu vakifovu odredbu i nosi naziv Iza gaja.

萫ste promjene na polo瀉ju bosanskog beglerbega, kao i izbor tih lica koji su 鑕sto i samovoljno uvodili neke namete, izazivalo je nezadovoljstvo stanovni歵va. Dolazilo je do pobuna pa i u Sarajevu je po鑕tkom XVII vijeka izbila pobuna uslijed samovolje muselima Kurda.

Jedna od li鑞osti koja se istakla medu uglednim ljudima u XVII stolje鎢 je Ibrahim ef. Bistrigija. Vrativ歩 se iz Carigrada gdje se 歬olovao i gdje je stupio u dervi歬i red nak歩bendija, sagradio je na Bistriku hanikah poseban tip medrese za izu鑑vanje misti鑞e filozofije. Od 1631. do 1664. godine bio je sarajevski muftija.

Urbanom razvitku Sarajeva doprinijela je i 鑙njenica 歵o je ovaj grad od svog osnivanja pa do 1553. godine, a onda od po鑕tka XVII vijeka bio administrativni centar Bosanskog sand瀉ka, kasnije Pa歛luka. Prema dokumentima sa鑥vanim u historijskom arhivu u Dubrovniku vidi se da ve od 1607. godine bosanske pa歟 borave u Sarajevu. U junu te godine dubrova鑛i poklisar Jacobus de Lucaris, dobio je uputstvo svoje vlade da sa鑕ka dolazak novog bosanskog pa歟 u Sarajevu, a od 1612. godine, pa kroz cijelo XVII vijek dubrova鑛i poklisari i歭i su bosanskom pa歩 u Sarajevo. "Devetog teku鎒g, poslao je Pa歛 svog kapid瀒ba歶, sa mnogim drugim sa svoga dvora, da me dignu od ku鎒 i povedu u njegovu pala鑥" pisao je Pietro di Giorgio, a onda su ga "uz izvanrednu pompu" odveli do pala鑕 na jednom od najljep歩h pa歩nih konja, sve鑑no opremljenog. Kada je stigao do pa歟 ovaj ga je "s 鑙tavim svojim dvorom, gdje su bili svi velika歩 (tutti gli grandi di Bosina et di Herzegouina), do鑕kao na nogama i posjeo pored sebe. "

Mnogobrojni izvje歵aji Dubrov鑑na, posebno oni iz XVII vijeka gotovo su jedina svjedo鑑nstva ceremonijala na dvoru bosanskih namjesnika. Poznato je da su Dubrov鑑ni pri-likom dolaska svakog novog namjesnika u Sarajevo, i歭i da mu se poklone, nose鎖 uobi鑑jene darove. Snabdjeveni kredencijalnim pismom, raznim dokumentima koji su sa鑙njavali pri-vilegije tra瀒o je audijenciju od pa歩nog 鎒haje. Kada bi dobio odobrenje, ulazio bi u saraj, gdje je sjedio pa歛, okru瀍n raznim velikodostojnicima, slu瀊enicima i izabranim gra餫nima, poljubio ruku pa歩 i predao mu poklone, koji su se uglavnom sastojali od svilenih tkanina, sukna, 歟鎒ra, ju瀗og vo鎍, raznih poslastica, svije鎍 itd. Jedan od onih izvje歵aja koji pokazuju kakav je rasko歛n bio ceremonijal kod bosanskih namjesnika, je i pismo Marka Puci鎍, koje on pi歟 svojoj vladi poslije prijema kod tada歯jeg bosanskog beglerbega Sejdi Ahmed-pa歟. Njegova uprava u Bosni upam鎒na je i po tome 歵o je njegov dvor blistao u svom sjaju, a njegova vojska i pratnja mnoge je zapanjila svojom "veli鑙nom i gizdavo氭u". Dvor mu je bio ure餰n kao sultanov, sa onim ceremonijalom svojstvenim samo najvi歩m funkcionerima.

"U srijedu ujutro", pisao je Marko Puci,"... posla njegova ekselencija svoga kapid瀒lar 鎒haju, da mi saop歵i da se pripremim za poklonjenje, a pribli瀗o poslije jednog 鑑sa uputi hara鑒a歶 sa osedlanim konjem, ukra歟nim bogatom opremom, i sa 鑕trnaest 鑑u歛 da me otprate od ku鎒 do saraja u kome je boravio. Proveli su me kroz veliki 歱alir pore餫nih sejmena i sarid瀒ja, naoru瀉nih arkebuzima sa fitiljima koje su dr瀉li u rukama. Na po鑕tku ovog 歱alira do鑕kala su me dva alaj-鑑u歛, divno obu鑕na, sa perjanicama na glavi i s posrebrenim 歵apovima u rukama. Po歵o su mi se poklonili jedan od njih krenu ispred mene. Tako su me dopratili do dvori歵a saraja Njegove ekselencije, a odatle do sobe, gdje mi je pripremljena audijencija, i koju sam zatekao punu agalara..." I nekoliko putopisaca koji su prolazili kroz Sarajevo tokom XVII vijeka zapazili su da je pa歩n saraj lijepa i rasko歯a gra餰vina.

Godine 1626. kroz Sarajevo je pro歛o Spli鎍nin Atanasije Grgi鑕vi, i o tom putovanju poslao svoj izvje歵aj njema鑛om caru. Za Sarajevo ka瀍 daje to velika varo, kroz koji te鑕 jedna rijeka preko koje ima vi歟 lijepih kamenih mostova. Ima vi歟 鑕smi, mlinova, 115 d瀉mija. Prema ovom putopiscu Sarajevo je tada imalo 15.000 ku鎍, me饀 kojima 12.000 trgova鑛ih i zanatskih du鎍na. Katoli鑛ih ku鎍 bilo je 鑕trdeset. Te godine kapelan katoli鑛e 瀠pe u Sarajevu bio je fra Franjo Budimirovi. Atanasije Grgi鑕vi dalje pi歟 da u gradu ima jedna velika ku鎍 za Jevreje opasana velikim zidom. Sarajevski rabin godine 1634. bio je Samuel Baruh. Iz te godine sa鑥van je najljep歩 opis sarajevske 鑑r歩je koji je dao vitez Henrik Blunt: "Na glavnom trgu i u pedeset ulica nakraj trga ima, valjda, 歟st ili sedam stotina du鎍na i zanatske radnje grupisane su strogo po cehovima - oni ih zovu esnafi ba kao i u Zapadnoj Evropi i kao 歵o je donedavno bilo i u engleskim velikim gradovima. U ko瀉rskoj ulici koju zovu "Sara鑙" mo瀍 vidjeti divne robe iz raznobojne ko瀍 i prekrasne konjske opreme, da je se nagledati ne mo瀍 . Nedaleko su trgovine svakovrsnog krzna od 歶mskih zvijeri. Me饀 njima ima tako krasnog, da bi londonske 瀍ne dale ne malo godina 瀒vota za jedan ogrta iz njega. U jednoj podugoj ulici vidio sam du鎍ne, prepune zlatnog nakita, ljepote kao u haremskih ljepotica iz arapskih i indijskih bajki, a iz srebra izra餰ni ukrasni predmeti svojom ornamentikom, punom fantasti鑞ih 歛ra, ne zaostaju nimalo za venecijanskim radovima ove vrste.

Naro鑙to su me op鑑rali srebrom i zlatom vezene bezbrojne lule i lijepi i歛rani 鑙buci, ponekad dugi tri jarda. Kad u餰 u kafanu i ogleda se za mjesto gdje 鎒 sjesti, valja ti dobro paziti da ne zapne za 鑙buke koje pu歛鑙, sjede鎖 na oniskim jastucima, ispru瀍 do nasred kafane. Ako nogom stane na 鑙buk, ili ga samo dirne, mo瀍 te skupo stati, jer kvari 鎒if Sarajlije. I koliko god je na 鑑r歩ji graja, u kafani je ti歩na. Lijepo 鑥je kako krklja teku鎖na u nargilama i kako vri kahva na 瀍ravici. Kad uni餰 novi gost, najprije pogleda i potra瀒 mjesto gdje 鎒 sjesti, pa kad sjedne, onda se ogleda desno i lijevo i pravo po gostima, koji od ranije sjede u kafani, pa onda, po歶tjev歩 jo minutu ili dvije, izrekne pozdrav. Zatim opet 歶tnja kao u katoli鑛ih trapista.

U trgovinama tekstilom vidlo sam dobre engleske 鑟he i skupocjene i 歱anske i venecijanske kadife. Tkanine za laganu 瀍nsku odje鎢, kao pau鑙na tanku svilu s prekrasnim mustrama dobavljenu iz Male Azije. Ne歵o podalje vidimo kako 瀍ne obla鑕 na noge 鑙zme od crvene ili kao limun 瀠te ko瀍. "

Godine 1628. u Bosnu je za beglerbega do歛o Abaza Mehmedpa歛. Period njegove vladavine u Bosni, ostao je zapam鎒n kao doba stalnih nemira. U jednoj turskoj kronici zabilje瀍no je da se Abaza-pa歛 bio okomio na bogatog sarajevskog trgovca Had瀒 Sinanuddina Jusufa, oca Mustafapa歟 silahdara sultana Murata IV (1623-1640), osniva鑑 poznate Had瀒-Sinanove tekije u Sagrd瀒jama, koja je ujedno jedini zna鑑jniji objekat podignut u Sarajevu u XVII stolje鎢. Mustafa-pa歛 je tekiju podigao na ime svoga oca Had瀒 Sinana u nekada歯joj Sara Alijinoj mahali izmedu 1638. kija ima vi歟 prostorija, 歵o odgovara prirodi zikra i 瀒vota pripadnika reda kaderija: simhana, stan za 歟jha, musafrhana, mejdan odaja koju dijeli jedan hodnik od kahve od瀉ka. U svome ljetopisu poznati kroni鑑r Sarajeva Mula Mustafa Ba歟skija spominje da je u Had瀒 Sinanovoj tekiji bila i ludnica. Iako je vi歟 puta stradala u po瀉rima, tekija je do danas sa鑥vala svoj prvobitni izgled. Posebnu vrijednost u tekiji predstavljaju kaligrafski natpisi na zidovima ulaznog i dvori歯og dijela tekije. Preko stotinu o鑥vanih kaligrafskih natpisa po likovnoj vrijednosti spadaju medu najvrjednija umjetni鑛a ostvarenja ove vrste kod nas. Pored redovnih dervi歬ih obreda u tekiji se izu鑑vao tesawuf, 鑙tala se i izu鑑vala djela na perzijskom, turskom i arapskom jeziku. 奺jhovi i dervi歩 Had瀒 Sinanove tekije i sami su bili pjesnici, me饀 kojima je najpoznatiji 奺jh Hasan Kaimija. Ro餰n je u Sarajevu u prvoj polovici XVII vijeka gdje se 歬olovao. Kasnije odlazi u Sofiju gdje je pred 奺jhom Muslihuddinom iz U瀒ca stekao vi歟 obrazovanje. Njegovo glavno djelo je Divan, ali on " ...pripada vi歟 瀉nru tekijske poezije jer su mu pjesme tesavufske ode Bogu i kadirljskom osniva鑥 Abdulkadiru Gejlaniju." I sam je osniva jedne tekije u Sarajevu koja je pripadala redu Halvetija. Nalazila se na desnoj obali Miljacke, ni瀍 mosta 苪murija. Izgorjela je 1697. godine i na njenom mjestu je podignuta nova koja je pripadala redu nak歩bendija.

Godine 1640. u Sarajevu se desio zemljotres i tom prilikom sru歩la se je munara Komatinove d瀉mije. Iste godine kroz Sarajevo je pro歛o Pavle iz Rovinja. Iz njegovih zabilje瀉ka se vidi da je Sarajevo stjeci歵e trgovaca, puno robe koja ide iz Mletaka u Carigrad. "Razgledali smo jevrejsku 鑑r歩ju, gdje ima mnogo du鎍na, kao 歵o su na pijaci Sv. Marka, ali nema onako fine robe. Pokaza歟 mi carinarnicu, koja je nalik na manastirsko dvori歵e, puno denjkova robe. Razgledasmo kova鑛u i kujund瀒jsku uli鑙cu, sve lijepo ure餰ne... Pokaza歟 mi begovu pala鑥. U njoj bilo velikih ogledala. Vidjeh njegov kabinet sa lijepim pisa鎖m stolom, malim stocem od abanosa. Pro餺smo kroz sudijinu pala鑥, ali se zbog mnogog svijeta ne popesmo uz stepenice. Bacismo letimi鑑n pogled, te vidjeh da je lijepa pala鑑. "

Godine 1644. u sarajevskoj 鑑r歩ji je izbio veliki po瀉r i tom prilikom izgorjela je pravoslavna crkva. Izme饀 1639. i 1645. sarajevski 瀠pnik bio je fra Matija Benli.

Dvadesetogodi歯ja borba oko Krita (Kandije), u stvari je zavr歟tak vjekovnog napora Osmanlija da isto鑞o Sredozemlje u鑙ne svojim jedinstvenim posjedom. Kada je 1645. godine izbio Kandijski rat, njegove posljedice osje鎍le su se i u Sarajevu. Ne samo glad, nego i kuga koja je harala u Sarajevu 1647. godine, dovodili su stanovnike Sarajeva u veoma te瀉k polo瀉j. "Umire se od gladi, nema mesa ni povr鎍..." pisao je 1655. godine jedan mleta鑛i povjerenik iz Sarajeva.

Godine 1656. u Sarajevu je ponovo izbio po瀉r, i tom prilikom stradala je cijela 鑑r歩ja na desnoj obali Miljacke. Izgorjela je i Varo sa Starom pravoslavnom crkvom kao i Latinluk sa katoli鑛om kapelom. Dvije godine iza toga pravoslavna op歵ina je tra瀒la da dobije ferman da obnovi crkvu i tom prilikom za njenu obnovu utro歟no je 64. 500 ak鑙. Sarajevsku parohiju u to vrijeme opslu瀒vao je jedan proto sa dva sve歵enika.

Iste te 1656. godine u Sarajevo je stigao dubrova鑛i poklisar Bo瀘 Prokulo na poklonjenje novom bosanskom pa歩 Sulejman-pa歩 i zapisao da je sarajevska 鑑r歩ja "... velika, bogata, u sredi歵u one trgova鑛e mre瀍 koja je bila razapeta izme饀 Ankone, Mletaka, Budima i cijelog Prednjeg istoka, ona je ve raspolagala sna瀗im i vidljivim slojem trgovaca koji su mogli i htjeli da ispolje svoju posebnu volju. "

Dvije godine kasnije, 1658. kroz Sarajevo su pro歭a dva francuska putopisca i ostavili veoma zanimljive opise Sarajeva iz tog vremena: Poullet I Quiclet.

"Ovaj grad Sarajevo je prijestolnica jednog od najva瀗ijih pa歛luka"; pi歟 Poullet, "On je prili鑞o velik, mnogo du瀒, nego li 歩ri, pa je udubljen prema sjeveru izme饀 dvije planine. On ima mno歵vo d瀉mija s olovnim krovom, koji se svr歛va s turbetom. Svaka ima svoju 鑕smu s povi歟 pisaka, na kojoj se peru oni koji se nijesu umili kod ku鎒 ili koje je poziv na molitvu zatekao na ulici... Imaju obi鑞o dva stana: njihov i njihovih 瀍na, a u svakom stanu ima nekoliko soba opredijeljenih za no i za dan ". On dalje opisuje detaljno unutra歯jost ku鎍, na鑙n odijevanja stanovnika, bosanskog pa歶 "...koji svakog popodneva izlazi歟 u pratnji od petnaest do 歟snaest stotina konjanika, isto tako lijepih ljudi, kao i 鎖lih konja. Gotovo u svih konja grudi, uzde i sapi bijahu naki鎒ni srebrenim ili pozla鎒nim plo鑑ma... " Iste godine o Sarajevu pi歟 Quiclet: "Ima tu (u Sarajevu), sto i jedna d瀉mija ili mesd瀒d, a sedam njih pokriveno je olovom; rijeka koja ondje proti鑕 zove se Miljacka i ne nosi la餫. Ima vrlo lijepih 歟tali歵a i kamenih i drvenih, dosta lijepih i dobro na鑙njenih mostova, te 169 lijepih 鑕sama. Grad je pun vrtova, te je malo ku鎍 bez posebnog vrta, a svi su puni vo鎍ka, osobito jabuka; ali sve su kasnorodne radi velike zime i snijega, koji dugo traju, obi鑞o 鑙tavu zimu. Grad je ukra歟n sa tri ili 鑕tiri hamama ili javna kupatila za oba spola, ali u razne satove, a osobito u 鑕tvrtak i petak, na koji dan 瀍ne idu onamo kao na procesiju; a idu po cijelom gradu zastrte kao da su maskirane, bijelim velom ... Vidjeli smo i tekije i manastire, neke vrste njihovih monaha, koji u petak igrahu i moljahu Boga svojim jezikom, a jedan se po zvuku malih muklih bubnjeva okretao, koji ga je kako velebodrio. I okretali bi se a da ne padnu, po deset hiljada puta... Veliki trg ili 鑑r歩ja je 鑥do. U nedjelju koja je u Turskoj pazarni dan, na鎖 je tamo neizmjerno naroda i svake vrste robe na prodaju. Ima i vrlo lijepih tr瀗ica, zatvorenih, koje se no鎢 zatvaraju kao zemaljske pala鑕; zovu ih bezistani. Tu se prodaje sukno (draps), vosak, platno, ko瀉, lijepo krzno i postave, svila i druga roba koja dolazi iz Mletaka, i druga roba i radovi iz zemlje. "

Godine 1660. kroz Sarajevo je pro歛o 鑥veni putopisac Evlija 萫lebija i ostavio dragocjene zapise o ovom gradu: "Na zemlji ima mnogo gradova po imenu Saraj: AK Saraj, Tabe-saraj izme饀 Perzije, 衭r餴stana i Degestana, 奺hir saraj na obali rijeke Erdelja, kad se pro餰 polje Hajhat, sada u zemlji Moskoviji, Vize-saraj u Rumeliji i drugi. Ali ovaj bosanski kameni 歟her Sarajevo je od svih ovih napredniji, ljep歩 i 瀒vlji. U donjem i gornjem dijelu 歟hera teku bezgrani鑞e i bezbrojne 瀒ve vode, a sa svih strana ukra歟n je mnogobrojnim ba氳ama, koje izgledaju kao ru瀒鑞jaci ili ogra餰ne rajske ba氳e... " "Ovdje ima dvadeset i 歟st hiljada ba氳a kao rajskih vrtova, a kroz svaku te鑕 瀒va voda. Ti su vrtovi krasni kao zemaljski raj (bagi irem). Ukra歟ni su raznovrsnim hladnjacima, bazenima i 歛drvanima. Jedno izleti歵e je Ba氳a Mevlevijske tekije na obali rijeke Miljacke. Iznad nje je izleti歵e u Gaju male tekije. Tu ima neka vrsta tako so鑞og i ukrasnog crnog gro瀌a da ga se 鑟vjek ne mo瀍 zasititi. Zatim ima izleti歵e na Vrelu Bosne. Na obali te rijeke ljudi iz cijelog 歟her Sarajeva koji znaju da u瀒vaju razapnu manje i ve鎒 歛tore te u mre瀠 love pastrmu, te歬u po jednu oku. Od nje prave ukusne 鎒vape, pa jedu鎖 i piju鎖 u瀒vaju." Interesantne podatke Evlija 萫lebija donosi i o stanovni歵vu Sarajeva: "Kako je ovdje klima prijatna, ljudi su u licu rumeni. Sa sve 鑕tiri strane 歟hera su planinski pa歯jaci, a 瀒vih voda ima mnogo. Zbog toga je stanovni歵vo krepko i zdravo. Cak ima vi歟 hiljada starih i dugovje鑞ih ljudi koji su bili i pro歭i, oronuli i iznemogli, ljudi koji su prevalili prosje鑞i 瀒vot od sedamdeset godina... Sve su to bogoboja瀕jivi ljudi, 鑙stog ispravnog i nepomu鎒nog vjerovanja. Oni su daleko od zavisti i mr瀗je, a svi su, staro i mlado, gospoda i sirotinja istrajni u molitvi. Pa i kad u 鑑r歩ji broje鎖 novac, 鑥ju poziv na molitvu (ezan), reknu: "Odazivam ti se, Bo瀍"; i ostavljaju鎖 novac, onako otvoreno, jatimice hrle u d瀉miju ne zatvoriv歩 du鎍n. Poslije kada obave molitvu, vra鎍ju se i nastavljaju posao u trgovini, jer se svi stanovnici dr瀍 izreke: "Trudbenik je ljubimac Bo瀒ji"... " Narod se u ovim krajevima u pu鑛om govoru zovu Bo歯jaci ("Bo歯jak"). Samo dra瀍 im je kad se ka瀍 Bosanac ("Bosnevi"). Kao 歵o je 鑙st njihov jezik, tako su, zaista, i oni sami bistri ljudi koji sve ispravno prosuduju. Jezik im je blizak latinskom. "

U sarajevskoj 鑑r歩ji egzistiralo je 80 raznih vrsta zanata organizovanih u jake cehovske organizacije. Dobar dio 鑑r歩je bioje natkriven, te prolaze鎖 kroz nju, Evlija 萫lebija ka瀍 da je sarajevska 鑑r歩ja sli鑞a onima u Brusi i Halepu: "U 鑑r歩ji ima u svemu hiljadu i osamdeset du鎍na koji su uzor ljepote. Sama 鑑r歩ja je veoma privla鑞a i izgra餰na po planu. Svaki pojedini dio 鑑r歩je je natkriven isto kao 鑑r歩je u gradovima Halep i Brusa, samo 歵o ti krovovi nisu gra餰ni od tvrdog materijala, nego samo od debelih greda. Glavne ulice su 鑙ste i pokaldrmisane, a u jednoj krasnoj zgradi koja je sagra餰na od tvrdog materijala nalazi se bezistan. Tu se mo瀍 vrlo jeftino kupiti svakovrsne robe iz Indije, Arabije, Persije, Poljske i 萫歬e. Kako su Dubrovnik i Mleci udaljeni od ovoga grada samo dva tri konaka, to se iz Zadra, 奿benika i Splita za dva dana doveze na komorskim konjima u ovaj grad bezgrani鑞o mnogo vrsta robe, skupocjenog sukna i , finih svilenih tkanina, koje se prelijevaju kao mramor, pa se tu prodaju. 萶had瀒jska (suknarska) 鑑r歩ja i kazand瀒jski bazar su vrlo 瀒vi. "

Esnafi u kojima su bile udru瀍ne sarajevske zanatlije bile su veoma mo鎛e organizacije. Oni su imali svoju upravu, u koju su ulazili najugledniji 鑜anovi korporacije. Na 鑕lu esnafa bio je 鎒haja, a uz njega va瀗i funkcioneri bili su kalfaba歛, ustaba歛, jigit, 鑑u, bajraktar. Odbor esnafa, pored 鎒haje i ostalih funkcionera 鑙nili su i ugledniji majstori. Po potrebi 鎒haja je sazivao i esnafsku skup歵inu na kojoj su pravo glasa imali samo majstori. Esnafi su se dr瀉li svojih statuta, prema kojima su se ta鑞o znali poslovi esnafa. Zanatlije su mogle otvarati du鎍ne samo u 鑑r歩ji svoga esnafa npr. kazand瀒ja u Kazand瀒luku, sara u Sara鑙ma, mud瀍lit u Mud瀍litima itd. Izuzetak su 鑙nili slabiji esnafi ili nekazanimanja koja su bila potrebna svakoj 鑑r歩ji.

Du鎍ni u 鑑r歩ji bili su otvoreni po cijeli dan. No鎢, kada je 鑑r歩ja bila zatvorena 鑥vali su je posebni 鑥vari - pasvand瀒je. Njih su pla鎍li zanatlije i trgovci.

Sarajevo je u XVII stolje鎢 i va瀉n trgova鑛i centar. Sarajevski trgovci odr瀉vali su 瀒ve trgova鑛e veze sa drugim trgova鑛im centrima, kao 歵o su Istanbul, Solun, Dubrovnik, Venecija, Ankona, Split a kasnije i Trst. Sarajevska 鑑r歩ja bila je centar odakle su se snabdijevali robom, posebno uvoznom gradovi Bosne i Hercegovine. Izvozili su se ko瀉, vosak, no瀍vi i sli鑞o, a uvozilo se maslinovo ulje, duhan, kahva, ri瀉, sahtijan, pamuk, staklo (posebno iz Venecije), razne vrste tkanina. Pored zna鑑jne uloge u privrednom 瀒votu grada, trgovci sarajevske 鑑r歩je bili su i posrednici u uno歟nju kulture u raznim vidovima i sa Istoka i sa Zapada, 歵o se naro鑙to manifestovalo u no歯ji, modi, kozmetici, u 歩renju knji瀍vnosti i sl.

U XVII stolje鎢 porasla je i uloga doma鎒g kr氭anskog stanovni歵va u gradskoj privredi. Me饀 zanatlijama posebno se isti鑥 zlatari, 鎖ji proizvodi nalaze mjesto u crkvama i van Sarajeva. Na njihovim predmetima osje鎍 se sna瀉n orijentalni utjecaj.

Pored po瀉ra u Sarajevu su bile 鑕ste i poplave. Tako je Osman ef. Sugalija zabilje瀒o u svojoj Kronici, da je 4. aprila 1665. godine po鑕o padati snijeg, te padao tri dana i prouzrokovao poplavu. Iste godine pala je i ki歛 kakva se nije zapamtila u mjesecu junu i poplavila Sarajevo.

U XVII stolje鎢 nastaju najbolja djela divanske poezije i kod nas. Pored Mostara, Sarajevo je grad u kome nastaju divni primjeri ove knji瀍vnosti. Svoja djela ovdje su stvarali, Nerkesija, Mehmed Fevzija, Husejnbeg Alajbegovi, Mirija, Abdulkerim Bo歯jak Samija, Sukkerija Zekerija, Mustafa Bo歯jak Katibija, Hasan Kaimija. Mnogi od njih pisali su nadahnuti ljepotama Sarajeva, njegovim zelenilom, ba氳ama, 瀒vopisnim mahalama, mostovima, 鑕smama. Najdu瀠 poemu o Sarajevu napisao je Ahmed 芿lebi, ro餰ni Sarajlija. Napisao je za vrijeme svoga boravka u Carigradu, pro瀍t 鑕瀗jom za rodnim krajem:

" Kazuj, lahore, o mom zavi鑑ju,
kako je?
妕a je s mojim srcu dragim
gradom?
Je li sada poput raja Sarajevo
ljepotica puno?
Kako je to divno mjesto koje
vidik obasjava!
Kako da ga hvalim kad na svijetu
malo mu je ravnih?
Ne bih slagao da ka瀍m da je
drugi raj.
巙bore li na sve strane potoci?
Izviru li hladna vrela?!
Pije li se rujno vino boje
jorgovana?
Je li zasjela vesela dru瀒na
gospodski na cvjetnoj livadi?
Da li u瀒vaju?
Kako li se zabavljaju?

(prev. O. Mu歩)



Svi podatci na stranici su uz dozvolu preneseni sa Sarajevo.ba

RajvoSa.com 2000 - 2015 Deki