Isa-begova zavija

 
Isa-begova zavija u Sarajevu, nastala u vremenu od druge polovine 14. do sredine 15. vijeka, bila je jedno od sredi歵a sakralne kulture u Bosni. Preko nje je u velikoj mjeri uspostavljena temeljna pluriformnost u Bosni. S njom je povezan ukupni razvoj Sarajeva kao kulturnog i politi鑛og sredi歵a Bosne. Prema ranijim spominjanjima to je bila monumentalna cjelina. Od vremena podizanja ru歟na je i obnavljana vi歟 puta.

Cjelovito istra瀒vanje 歩reg prostora Zavije i njezina obnova jesu civilizacijska zada鎍 najvi歟g reda.

Istorija gradnji i ru歟nja

Zavija u naselju Brodac, kako je do sada poznato, prvi put se spominje u vakufnami lsa-bega lshakovi鎍 iz velja鑕 1462. godine. Uspostavljena kao temeljna zaklada Sarajeva, ona je od po鑕tka 瀉ri歵e 歩renja grada i slu瀒 kao "kona鑙歵e siroma歯im muslimanima koji su u鑕nici, sejjidi, ratnici i putnici-namjernici:"

Nije poznato kada je ta鑞o ona sagra餰na. Prema spomenutom najstarijom poznatom dokumentu bilo je to prije 1462. godine. Predanja bosanskih sufija kazuju da je to bilo 鑑k u drugoj polovini 14. vijeka.

Zavija je vi歟 puta popravljana, vi歟 puta ru歟na u po瀉rima i poplavama i svaki put nakon ru歟nja potpuno obnavljana. Posebno su zapam鎒ne godine 1697., kada je razorena u po瀉ru, i 1890., kada je poplava uni歵ila vi歟 zgrada, a me饀 njima i zaviju. Nakon obnove poslije 1890. godine zadr瀉la se sve do 1957. godine gra餰vina 鑙ji je oblik snimljen 1948. i 1955. godine. Ti nacrti su sa鑥vani.

Ru歟nje neposrednog okru瀍nja zavije po鑕lo je u toku II svjetskog rata, a na osnovi planova rekonstrukcije Bemba歟, koji su objavljeni 1941. godine. Nacrti za ru歟nje zavije napravljeni su u vrijeme Nezavisne Dr瀉ve Hrvatske (1941.-1945.), kada je uni歵avanje bosanskog graditeljskog naslije餫 bilo poja鑑no. Provedba plana da se zavija uni歵i biva kona鑞a u godinama nakon 1950. lzvr歯i odbor Gradskog narodnog odbora Sarajevo je 23. VI 1950. godine pokrenuo postupak izuzimanja zgrade i zemlji歵a s ciljem provo餰nja regulacionog plana grada. I pored javnog negodovanja stru鑞jaka i gra餫na zavija je 1957. godine sru歟na, a njeni temelji su zatrpani nanosima zemlje. Ispod preko dva metra visokog nanosa zemlje i betona ostali su i neki od sedam mezarova zavijskih prvaka.

Zatiranjem vidljivih tragova lsa begove zavije nije prestalo razaranje prostora na kome je ona prije vi歟 od pet vijeka utemeljena. Gra餰nje saobra鎍jnice, brane, benzinske stanice, parkirali歵a, povremeno kori氭enje prostora za prodaju stoke, samo su dio razaranja koje jo uvijek traje. Takav odnos prema zaviji jeste i uni歵avanje krajolika i prirodnih vrijednosti u kanjonu Miljacke.

Ru歟nje i zatrpavanje Isa-begove zavije i nasilja koja potom slijede predstavljaju primjer uni歵avanja graditeljskog naslije餫 najvi歩h vrijednosti, 歵o proizvodi nestanak oblikovne i strukturalne osobenosti grada.

Prirodno-graditeljska cjelina 奺her-鎒hajina 鎢prija-奺hova korija
lsa-begova zavija je smje歵ena u tjesnacu rijeke Miljacke, gdje okomite stijene dodiruju desnu i lijevu stranu korita rijeke, gdje je mjesto gaza s jedne na drugu obalu. ("Brodac", ili "brod" su oznake prijelaza s jedne obale na drugu. A to je simboli鑛i smisao puta u svakom svetom nauku: pre鎖 i dosegnuti drugu stranu.) Prema mjestu na kome je podignuta ona ozna鑑va kapiju i prijelaz. Prema vremenu podizanja ona je temelj, a prema sadr瀉ju usmjeritelj nastanka i razvitka grada. Nabrajanje gra餰vina koje lsa-beg Ishakovi uvakufljuje za potrebe zavije nedovoljno je za odgovor na pitanje kako je ona tad izgledala. Kada je 1660. godine boravio u Sarajevu, Evlija 萫lebija je izbrojao 47 zavija, od kojih neke i navodi, ali u svom putopisu daje opis samo mevlevijske zavije u naselju Brodac, "na mjestu lijepom kao rajska ba氳a". U to doba avlija zavije je jedno od izleti歵a Sarajlija. Za samu gra餰vinu ka瀍: "lma dvoranu za obrede dervi歛 (sima-hane), sobu za razgovor (mejdan) i sedamdeset-osamdeset prostranih dervi歬ih 鎒lija s galerijom gdje dervi歩 sviraju (mutreban), s kuhinjom (imaret) i trpezarijom."

Rijeka, stijene, mno歵vo razli鑙tih, me饀 njima i rijetkih, biljnih vrsta u鑙nili su taj prostor odabranim za izgradnju zavije.

Poznati oblik zavije razlikuje se od opisa rasko歯e i velike gra餰vine, koje donose Evlija 萫lebija i sarajevski pjesnik iz 17. vijeka Re歩d- efendija. Prije posljednjeg ru歟nja cjelinu su 鑙nili: gra餰vina zavije, avlija sa mezarjem ogra餰na zidom prema ulici, temelji 歛drvana i ahar.U zavodu za za歵itu kulturnog, historijskog i prirodnog naslije餫 Bosne i Hercegovine sa鑥van je arhitektonski snimak cjeline prije njenog ru歟nja. Kroz drvenu dvokrilnu kapiju na avlijskom zidu, sa osam stepenika iza nje, silazilo se sa ulice u avliju zavije. Avlija je bila iznad same Miljacke, kojoj se prilazilo ispod zida semahane. Sama zavija je bila sa dva zida, od kojih je jedan bio bez otvora, zatvorena prema ulici i vanjskom prostoru. Usmjerenost svih prostorija prema Miljacki, 歵o je istovremeno smjer kible, i prema avliji postignuta je njihovim smicanjem u pravcu sjever jug, 歵o je proizvelo jednostavnu, ali neuobi鑑jenu prostornu kompoziciju. Na isto鑞oj strani je prostor pravougaone osnove, veli鑙ne 11, 89 m x 7,90 m, u koji su u prizemlju smje歵eni ostava i mejdan, a na spratu jedna soba i semahana; na njega se prema zapadu ve瀍 manja pravougaona osnova hajata, veli鑙ne 4,13 m X 7,69 m, a potom slijedi osnova mutvaka u prizemlju i divhane na spratu, veli鑙ne 4,02 m X 4,57 m. Razli鑙tim visinama i razu餰no氭u krov slijedi razu餰nost gra餰vine. Zgrada je postavljena na kamenim temeljima; zidovi su od 鎒rpi鑑, sa drvenim hatulama, a krov je pokriven 鎒ramidom.

Prostor zapadno od zavijske avlije bio je ure餰n kao cvijetnjak. Visoki jablanovi nagla歛vali su slikovitost otvaranja tjesnaca prema prostorima na zapadu, na kojima se razvio grad. U tom dijelu je od 1835.-1840. sagra餰na d瀉mija, koja je sru歟na u poplavi 1860. godine. Ona nije obnovljena.

Neposredno uz zaviju, iznad korita Miljacke, bila je 奱banova kahva, a do nje drveni most, koji je vodio na drugu obalu Miljacke prema Babi鎍 ba氳i i groblju na Alifakovcu, a onda, stazom kroz visoko rastinje, uzvodno prema 奺hovoj koriji, uzvisini u sred 歶me na kojoj su dva dervi歬a mezara. Spominje se i gra餰vina koju neki zovu mevlevijskom zavijom, neki Ijetnom zavijom, a neki 奺hovim 鑑rdakom. Uz put od zavije do 奺hove korije bila su mjesta posebnog sakralnog zna鑕nja (pe鎖na, vrelo Ebu Hajat, 奺hov 鑑ir itd.), pa je cijeli taj prostor neodvojivo vezan za zaviju.

Posebno zna鑕nje cjelini daje osobenost prirodnog okru瀍nja. Kanjon rijeke je sa鑙njen od skoro okomitih stijena sa pe鎖nama i plodnih padina bre瀠ljaka. Radi neponovljivosti i obilja biljnih vrsta koje su zastupljene na tom malom prostoru savremeni istra瀒va鑙 ga nazivaju "prirodnim botani鑛im vrtom". Niz padine se spu歵aju grmovi jorgovana i izmjenjuju se sa rujevinom, crnim grabom, crnim jasenom, krkavinom, kru歩nom kamenjarskom, trobridnom 瀠tilovkom, te rijetkim i endemskim vrstama: ujhelovom 歛歩kom, uskolisnim 歟bojem i zvon鑑com, bosanskom mi歫akinjom itd. Uz supramediteransko bilje 瀒ve i rijetke zajednice stepskih trava: kovilja i vlaska, a uz njih desetak vrsta endemskih trava i cvije鎍, me饀 kojima su najzanimljiviji petoprsta i bjelolisna hudovi鑙ca, salep, ka鎢n, prekrasna orhideja, gospina papu鑙ca itd.

U 歶mamama kojima su obrasle padine kanjona Miljacke uto鑙歵e su na歭e neke vrste drve鎍 koje uobi鑑jeno 瀒ve na daleko ve鎖m nadmorskim visinama, me饀 kojima su posebno vrijedne skupine sive jo歩ke, crnog graba i uskolisne 歛歩ke, hrasta medunca i hrasta kitnjaka, bijele i krhke vrbe, sive vrbe itd.

Pravni status prostora

Gradski zavod za za歵itu i ure餰nje spomenika kulture je rje歟njem br. 520/76 od 10.12.1976. godine utvrdio da Ulica Bemba歛 ima svojstvo spomenika kulture i da se 歵iti kao prostorna i gra餰vinska cjelina. U rje歟nju je istaknuto da se sve odredbe propisa o za歵iti kulturno-historijskog naslije餫 primjenjuju i na sam prostor ulice (kolovoz i plo鑞ik), u 鑕mu je sadr瀉na obaveza 歵i鎒nja zatrpanih zidova zavije i harema. Sve katastarske 鑕stice koje su nabrojane u rje歟nju, uklju鑥ju鎖 i gra餰vine, upisane su u zemlji歯e knjige Op鎖nskog suda i kao spomenici kulture ambijentalnog zna鑑ja.

Mjere za歵ite i predstavljanja vrijednosti prostorne cjeline Bemba歛 bit 鎒 odre餰ne u regulacionom planu, 鑙ja je izrada u toku, u skladu sa Zakonom o prostornom ure餰nju i Zakonom o za歵iti i kori氭enju kulturno-historijskog i prirodnog naslije餫.

I pored utvr餰ne pravne za歵ite prostorna cjelina Bemba歛 izlo瀍na je uni歵avanju i nakon ru歟nja zavije. Nezakonito je sagra餰n ve鎖 broj gra餰vina, me饀 kojima je po neprimjerenosti sadr瀉ja i oblika i opasnosti za prirodne i graditeljske vrijednosti cjeline posebno istaknuta benzinska pumpa. Kolska saobra鎍jnica koja vodi prema Palama dijelom je sagra餰na iznad samih zidova zavije i u cijelosti je neopravdana i opasna, s obzirom da u tom vrijednom prostoru poti鑕 pojavu brojnih klizi歵a, koja mogu dovesti do pregra餴vanja Miljacke i uni歵avanja oblikovnih i biolo歬ih osobenosti kanjona. Izgradnja hotela, stambenih ku鎍, rekreacionog centra predstavlja traju鎒 oblike uni歵avanja prostora.

Pristupi obnovi Isa-begove zavije

Jo od njenog ru歟nja me饀 stru鑞jacima je prisutno pitanje o na鑙nu predstavljanja i za歵iti prostora Isa-begove zavije. Odgovor na pitanja stru鑞jaka dali su gra餫ni osnivanjem Udru瀍nja za obnovu Isa-begove zavije, 鑙ji je cilj obnoviti zaviju na istom mjestu i u istom obliku.

Nakon osnivanja Udru瀍nja gra餫na zapo鑕li su pripremni analiti鑛i i projektantski radovi. U Kantonalnom zavodu za za歵itu kulturno-historijskog i prirodnog naslije餫 Sarajevo osnovana je stru鑞a komisija za obnovu zavije.

Zada鎍 komisije je da osigura znanstvenu zasnovanost poduhvata obnove u skladu sa najuspje歯ijim iskustvima i znanjima te vrste u svijetu.

Komisija je utvrdila opravdanost i neophodnost rekonstrukcije Isa-begove zavije. Kriteriji koji su prethodili dono歟nju takvog stava zasnovani su na odre餰nju njenog zna鑑ja, na鑙na ru歟nja, vremena ru歟nja, postojanja dokumenata na osnovi kojih je mogu鎒 izvesti rekonstrukciju (geodetski snimci, fotografije, arhitektonski snimci, zapisi, svjedo鑕nja gra餫na koji pamte zaviju itd.).

Budu鎖 da je zavija vi歟 puta ru歟na i obnavljana postavlja se pitanje izbora pravog oblika i mjesta njene rekonstrukcije. Komisija je, s obzirom na raspolo瀒vu dokumentaciju, odlu鑙la da, prije utvr餴vanja na鑙na rekonstrukcije zavije i predstavljanja historijske slojevitosti njene cjeline, budu provedena istra瀗a arheolo歬a iskopavanja. Predlo瀍no je da prvi iskop bude napravljen uz obalu Miljacke na mjestu gdje je, prema raspolo瀒voj dokumentaciji, mogla biti zavija. Dalji tok radova bit 鎒 utvr餰n na osnovi arheolo歬ih nalaza.

Arheolo歬o iskopavanje 1997. godine

Na osnovi starih geodetskih snimaka, fotografskog materijala, pisanih svjedo鑕nja i kazivanja ljudi koji pamte posljednji oblik zavije donesena je odluka da se pristupi arheolo歬im istra瀒vanjima. Dana 1. 06.1997. godine otpo鑕la su probna iskopavanja na prostoru ukupne du瀒ne 28 m, 歩rine izme饀 3 m i 2,10 m i dubine do 5,46 m. U podu瀗om presjeku iskopa uo鑕no je pet razli鑙tih hronolo歬ih slojeva, od kojih su gornja tri dio konstrukcije stare i nove saobra鎍jnice i ne sadr瀍 zna鑑jnije komade gra餰vinskog ili drugog materijala koji bi mogli predstavljati upu鎖vanje na o鑕kivane tragove zavije.

Nakon njih, na dubini od 4,25 m, pojavljuje se sloj tamnosme餰 zemlje izmije歛n sa dosta gare瀒, debljine 0,30-0,50 m. Ispod tog nanosa u sloju crvenice izmije歛ne sa rije鑞im oblucima, na餰ni su ostaci tri zida i jedne gra餰vine manjeg pravokutnog presjeka u krajnjem isto鑞om dijelu iskopa. S obzirom na veli鑙nu iskopa nije bilo mogu鎒 otkriti cijele duljine zidova. Od istoka prema zapadu prote瀍 se zid otkrivene duljine 15,5 m, najve鎒 sa鑥vane visine 1,20 m, ukupne 歩rine sa temeljima 1,1 m. Zid je gra餰n od sitnozrnastog kre鑞jaka i vezan je kre鑞im malterom. Ju瀗o lice zida bilo je sagra餰no od klesanog kamena, debljine 0,20 m, postavljenog u pravilne redove. Sa sjeverne strane kamenovi su grubo priklesani i u temeljnom dijelu se pro歩ruju u sokl. Na taj zid pod pravim uglom prema sjeveru nalije瀠, na me饀sobnoj udaljenosti od 13,5 m, dva druga djelimi鑞o otkopana zida, od grubo klesanog kamena.

Na krajnjem isto鑞om dijelu iskopa na餰n je objekat, kojeg 鑙ne 鑕tiri zida od blokova lomljenog kamena, sa鑥vane visine 1,40 m. Unutarnji prostor objekta je obra餰n slojem kre鑞og maltera i ima osnovu veli鑙ne 1,0 m x 1,30 m.

Provedena arheolo歬a iskopavanja nisu dovoljna za dono歟nje kona鑞ih zaklju鑑ka o naravi graditeljske cjeline 鑙ji su zidovi na餰ni, niti o vremenu njezine gradnje. Jasno je da zidovi ne pripadaju posljednjoj gra餰vini lsa-begove zavije, 歵o je, s obzirom na brojna gra餰nja i ru歟nja, i o鑕kivano. S obzirom na to, neophodno je pro歩riti arheolo歬a istra瀒vanja.

Sljede鎖 poduhvati
  • Nastaviti arheolo歬a istra瀒vanja do otkrivanja dovoljno podataka za utvr餴vanje oblika i smje歵aja objekata koji su 鑙nili zaviju.
  • Obustaviti izgradnju svih novih objekata i promjenu namjene prostora od 奺her-鎒hajine do Kozije 鎢prije oglasiti ni歵avim sva odobrenja za gra餰nje izdata suprotno re瀒mu za歵ite prirodno-graditeljske cjeline Bemba歛, utvr餰nom rje歟njem Gradskog zavoda za za歵itu i ure餰nje spomenika kulture br. 520/76 od 10.12.1976. godine.
  • Regulacionim planom utvrditi mjere za歵ite i prostorno rje歟nje za prirodno-graditeljsku cjelinu od 奺her-鎒hajine do Kozije 鎢prije.
  • Predlo瀒ti Komisiji za za歵itu nacionalnih spomenika u Bosni i Hercegovini, utemeljenoj na osnovi Anexa 8 Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, potpisanog u Daytonu, da prostor od 奺her-鎒hajine do Kozije 鎢prije upi歟 na listu nacionalnih spomenika.
  • Na osnovi regulacionog plana izraditi detaljni urbanisti鑛i projekat predstavljanja arheolo歬ih nalaza i rekonstrukcije sadr瀉ja Isa-begove zavije u Sarajevu.
  • lzraditi projekat revitalizacije prostora od 奺her-鎒hajine do Kozije 鎢prije.
  • Predvidjeti izmje歵anje kolske saobra鎍jnice u dijelu gdje prelazi preko zidova zavije i potpunu promjenu re瀒ma saobra鎍ja u ostalom dijelu saobra鎍jnice.
  • Sve gra餰vine koje su podignute u suprotnosti sa stupnjem vrijednosti cjeline ukloniti. Provesti sustavno istra瀒vanje, uklju鑥ju鎖 i arheolo歬a iskopavanja kako bi se utvrdila mjesta svih zna鑑jnijih gra餰vina na prostoru od 奺her-鎒haijine 鎢prije do 奺hove korije.
  • U pothvat obnove uklju鑙ti odgovaraju鎒 stru鑞jake, ustanove i organizacije iz zemlje i svijeta
Zaklju鑓i
  • Zavija je sru歟na nasilno. 萯n njenog ru歟nja nikada nije prihva鎒n kao dio tokova razvitka grada, svjedoci njenog postojanja jo su 瀒vi, a mjesto i oblik poznati, 歵o rekonstrukciju 鑙ni mogu鎜m i znanstveno opravdanom.
  • Obnova Isa-begove zavije predstavlja simboli鑛i 鑙n povezivanja temelja i od njeg uspostavljenog toka u razvoju grada. Ona je vi歟 urbanisti鑛i 鑙n obnove strukture grada nego puka obnova oblika. S obzirom na takav pristup bitno je da zavija bude sagra餰na na istom mjestu na kome je bila. Ta鑞o utvr餴vanje visinskih i prostornih koordinata bit 鎒 mogu鎒 nakon arheolo歬ih istra瀒vanja. Ta istra瀒vanja ukazat 鎒 i na stupanj o鑥vanosti temelja, a mogu otkriti i neke druge do sada nepoznate pojedinosti.
  • Obnova Isa-begove zavije predstavlja prvi korak u obnovi podru鑚a prirodno-graditeljske cjeline od 奺her-鎒hajine 鎢prije do 奺hove korije.


Svi podatci na stranici su uz dozvolu preneseni sa Sarajevo.ba

RajvoSa.com 2000 - 2015 Deki