Period 1941 - 1945 godine

 

Aprilskim ratom i okupacijom 1941. godine Sarajevo se na歭o u sredi歵u razli鑙tih i tragi鑞ih ratnih zbivanja. Sarajevo iz aprilskih dana 1941. ponekad se naziva "jugoslavenskim Sedanom" analogno Sedanu na rijeci Meuse, gdje je pred njema鑛om silom po鑕tkom septembra 1870. kapitulirao Napoleon III sa preko 100.000 vojnika. Sedamdeset godina kasnije, maja 1940., glavnina njema鑛ih oklopnih divizija je iz Belgije, upravo preko Sedana prodrla u Francusku, koja je ponovo prisiljena na kapitulaciju.

Od prvog dana rata, 6. aprila 1941., kralj, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske, vlada i njene razne institucije, te dio diplomatskog kora, povla鑙li su se i u op鎜j pometnji i panici bje瀉li iz Beograda prema Sarajevu. Tako se tih aprilskih dana u gradu i njegovoj okolini stekao, u bjekstvu i i氳ekivanju evakuacije, 歛rolik svijet vezan uz politi鑛i i diplomatski establi歮ent Kraljevine Jugoslavije. Iz Sarajeva su se kralj i vlada povukli prema Nik歩鎢, odakle su ve 16. aprila 1941. odletjeli u Atinu i dalje na Bliski istok pod britansku za歵itu. Dva dana kasnije Jugoslovenska kraljevska vojska je kapitulirala. Sarajevo se na歭o u sastavu usta歬e NDH, a fakti鑛i pod njema鑛om okupacijom.

Ve u ljeto 1941. muslimani su u raznim krajevima BiH i Sand瀉ka bili izlo瀍ni masovnim 鑕tni鑛im napadima na njihove 瀒vote i imovinu. Sa druge strane, usta歬e vlasti su odmah po鑕le sa masovnim progonima i zatvaranjem Srba, Jevreja, "bijelih Cigana" i svih antifa歩sta bez obzira na vjersku i etni鑛u pripadnost te njihovim deportiranjem u logore smrti. Pored toga, NDH je posebnom "zakonskom odredbom" ve 30. aprila 1941. bosanske muslimane jednostrano proglasila Hrvatima "arijskog porijetla", ali im nije pru瀒la nikakvu za歵itu od 鑕tni鑛ih pokolja kojima su bili izlo瀍ni.

U tim okolnostima je u Sarajevu na skup歵ini Udru瀍nja ilmije "El-Hidaje" 14. augusta 1941. usvojena rezolucija u kojoj se javno osu饀ju usta歬i zlo鑙ni i oni pojedinci me饀 muslimanima koji su sudjelovali u njihovom vr歟nju. Uz to su iznijeti podaci o stradanjima i progonima samih muslimana od strane 鑕tnika Dra瀍 Mihailovi鎍. Brojni sarajevski gra餫ni muslimani su na svom skupu 12. oktobra 1941. usvojili i potpisali rezoluciju sli鑞og sadr瀉ja. Poslije objavljivanja ove rezolucije jedna grupa sarajevskih Srba sa lije鑞icom dr. Marom Kurtovi na 鑕lu posjetila je dr. Asima Musakadi鎍, predstojnika gradskog fizikata, i izrazila mu zahvalnost u ime srpskog gra餫nstva i stanovni歵va. Doktor Musakadi je to sa odobravanjem saslu歛o, uz napomenu da sada o鑕kuje od njih da na isti ili neki sli鑑n na鑙n uzmu u za歵itu muslimane od 鑕tnika. Do neke takve akcije, izjave ili rezolucije sa srpske strane nikad nije do歭o ni u Sarajevu niti drugdje u BiH.

Sarajevo je od kraja ljeta 1941. bilo preplavljeno brojnim muslimanskim muhad瀒rima, posebno onim iz Podrinja, koji su izbjegli od 鑕tni鑛e zlo鑙na鑛e ruke. O njihovom smje歵aju i prehrani brinuo se Odbor "Narodnog spasa" koji je odmah nakon drugog 鑕tni鑛og pokolja nad muslimanima Fo鑕 formiran u Sarajevu 26. augusta 1942. od predstavnika svih muslimanskih dru歵ava i ustanova. Odbor je postao centar muslimanske protivusta歬e opozicije i autonomisti鑛e politike 鑙ji je cilj bio izdvajanje BiH iz sastava NDH. Predsjednik Odbora je bio profesor Salih Safvet Ba歩, koji se kao naibu-reis odlu鑞o usprotivio pot鑙njavanju Islamske zajednice usta歬im vlastima.

Izbijanjem antifa歩sti鑛og ustanka u ljeto 1941. i pojavom Narodno-oslobodila鑛og pokreta (NOP-a) sa komunistima na 鑕lu, Sarajevo postaje jedan od centara ilegalnog partizanskog rada i djelovanja. Istovremeno Sarajevo postaje stjeci歵e razli鑙tih njema鑛ih i drugih obavje歵ajnih slu瀊i kojima je u prvom redu bio cilj borba protiv NOP-a 鑙je se vodstvo sa glavninom oru瀉nih jedinica nalazilo na teritoriji BiH. U antifa歩sti鑛oj borbi i ratu za oslobo餰nje zemlje 1941-1945. polo瀒oje 瀒vot 10.961 gra餫nin Sarajeva. Ve鎖na ili 9.071 gra餫nin Sarajeva je pao kao 瀝tva fa歩sti鑛og terora, od 鑕ga je bilo 412 Bo歯jaka-muslimana, 106 Hrvata, 7.092 Jevreja, 1427 Srba, te 16 Crnogoraca, jedan Makedonac, pet Slovenaca i 12 ostalih.

Me饀 poginulim borcima u partizanskim redovima bilo je 1890 Sarajlija. Od toga broja 1125 su poginuli u oru瀉nim partizanskim jedinicama, a 725 su kao ilegalni partizanski borci u gradu stradali u usta歬im i njema鑛im zatvorima i logorima.

Sve to zna鑙 da je u ratu 1941-45. stanovni歵vo Sarajeva vi歟 nego desetkovano. Samo po osnovu fa歩sti鑛og terora i genocida stradalo je 10,6% 瀒telja Sarajeva. Sa poginulim borcima taj se procenat penje na 12,9%, 歵o zna鑙 da je skoro svaki osmi stanovnik Sarajeva stradao, odnosno polo瀒o 瀒vot u narodnooslobodila鑛om ratu. U isto vrijeme Sarajevo je, uglavnom putem plja鑛anja imovine njenih gra餫na, pretrpjelo ogromnu materijalnu 歵etu. Iznos te materijalne 歵ete procijenjen je 1981. godine na 1,470.000.000 tada歯jih jugoslavenskih dinara.



Svi podatci na stranici su uz dozvolu preneseni sa Sarajevo.ba

RajvoSa.com 2000 - 2015 Deki