Period 1918 - 1941 godine

 
Jo od svog osnivanja, sredinom XV vijeka, Sarajevo se razvija kao slo瀍n gradski organizam koji se svojim polo瀉jem i urbanom strukturom prirodno name鎒 kao ekonomski, politi鑛i i kulturni centar jednog 歩reg geografskog i povijesno definiranog podru鑚a. U tom je smislu Sarajevo, historijski gledano, imalo veliku ulogu ne samo u bosanskohercegova鑛im, nego i 歩rim balkanskim i me饀kontinentalnim relacijama. Razli鑙ti civilizacijski i privredni tokovi izme饀 Bliskog Istoka, Mediterana i Srednje Evrope stolje鎖ma idu jednom trasom koja dijagonalno presijeca Balkan po osovini Carigrad - Be. Na mjestu gdje tu trasu sije鑕 put koji iz Srednje Evrope, dolinom Bosne i Neretve, vodi prema Jadranu i centralnom dijelu Mediterana, razvilo se Sarajevo kao jedna od najzna鑑jnijih urbanih aglomeracija na Balkanu. Odatle se Sarajevo, na historijskoj pozornici ovog dijela svijeta, u sukobu kontinenata, u interakciji razli鑙tih naroda, kultura i ideologija, javlja kao grad sa posebnom ulogom i zna鑑jem.

To je grad koji je u okviru razli鑙tih istorijskih zbivanja vjekovima bio uto鑙歵e i raskr氭e svjetova, "s putevima u Carigrad, Zagreb, Cetinje - Beograd, Be-Pe歵u i Jeruzalem". O tome svjedo鑕 brojne d瀉mije, razli鑙te crkve, sinagoge, konfesionalne 歬ole i drugi vjerski objekti koji su jo od XVI. vjeka prirodno utkani u njegovu urbanu strukturu. Sarajevo je kao grad stotinama godina bilo most saradnje izme饀 Istoka i Zapada, mjesto me饀sobne razmjene dobara i iskustava. Ono je istovremeno predstavljalo i predstavlja jednu neuralgi鑞u ta鑛u evropske, pa i svjetske historije XX. stolje鎍.

Sarajevo je u svjetsku povijest u歭o jednim teroristi鑛im aktom, kao zlo鑙nom koji je "potresao svijet" i uveo ga prije vremena u odavno planirani sukob dva imperijalisti鑛a bloka, odnosno Prvi svjetski rat. Ubistvo austrijskog nadvojvode Franza Ferdinanda i njegove supruge koje je 28. juna 1914. izvr歩o Gavrilo Princip, kao djelo grupe nacionalisti鑛ih i 歰vinisti鑛ih srpskih omladinaca, koje je slu瀊ena historiografija decenijama slavila kao nekakav "nacionalno-revolucionarni" 鑙n. Ovi su "nacionalni revolucionari" ustvari bili obi鑞i nadni鑑ri srbijanske vojne obavje歵ajne slu瀊e.

Odmah poslije ubistva Ferdinanda, u Sarajevu i nekim mjestima u unutra歯josti zemlje do歭o je do demonstracija protiv Srba, pa su mnoge radnje i drugi objekti srpskih trgovaca i gra餫na demolirani i oplja鑛ani. Vjerovatno da bi se opravdale 歵o su svojim propustima pri organiziranju nadvojvodine posjete dozvolile da se zlo鑙n dogodi, gradske vlasti Sarajeva su 鑑k prvog dana hu歬ale neodgovorne elemente protiv Srba. Ugledni grarlanski politi鑑ri i zastupnici Bosanskog sabora, dr. Jozo Sunari, Serif Arnautovi i Danilo Dimovi su odmah posjetili zemaljskog poglavara Oscara Potioreka i tra瀒li intervenciju kako bi se neredi i napadi na Srbe sprije鑙li. General Potiorek je ve 29. juna 1914. proglasio u Sarajevu prijeki sud. U obrazlo瀍nju ove odluke Zemaljska vlada je istakla da nije kriva za "nemile doga餫je" koji su sna瀗o izbili kao neposredna reakcija na "瀉losno zlodjelo". Vlada je spremna pru瀒ti pomo svima koji su se zbog progona i plja鑛i na歭i bez 瀒votnih sredstava.

Nakon toga je do歭o do sudskih progona i interniranja srpskog stanovni歵va, posebno onog sa granice prema Srbiji i Crnoj Gori. Protiv takve politike i takvih postupaka prvi se javno oglasio reisul-ulema D瀍maludin 萢u歟vi. On je ve 4. jula 1914. uputio apel Bo歯jacima savjetuju鎖 "svakom bratu muslimanu, da se kani zadirkivanja i izazivanja, a naro鑙to da se pro餰 Bogu mrskog djela uni歵avanja imovine". Istog dana se oglasio i vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, koji se na歛o pobu餰n da jednom okru瀗icom pozove narod i sve鎒nstvo da "u op鎜j tuzi i bolu" ne naru歛vaju mir i red i ne nanose 歵etu "bli瀗jemu svome". Reis 萢u歟vi je svoj apel pro歩rio i kao "Proglas muslimanima" objavio u sarajevskom alhamiado listu "Jeni mishab" (Nova baklja), 24.jula 1914. Pored reisa 萢u歟vi鎍, sli鑞im su se apelima protiv progona Srba i uni歵avanja njihove imovine ogla歛vali i drugi bo歯ja鑛i politi鑛i, vjerski i kulturni prvaci i radnici, sve dok se to moglo objaviti u nekim od sarajevskih novina koje su po kratkom policijskom postupku svakodnevno obustavljane i zabranjivane. Prijeki sud u Sarajevu je ukinut ve 26. jula 1914., dva dana pred objavu i po鑕tak rata.

Ve prvih dana izbijanja rata nastupila su u Sarajevu i cijeloj zemlji te歬a vremena. Ratna dejstva na granici BiH i Srbije po鑕la su prvom austrougarskom ofanzivom 12. augusta 1914. U 鑕tverodnevnoj bici na Ceru austrougarske jedinice su pora瀍ne i prisiljene da se 24. augusta povuku preko Drine nazad u Bosnu. Srpska vojska je odmah potom i sama pre歭a Drinu, mar歩raju鎖 preko isto鑞e Bosne prema Sarajevu. Njoj su se ubrzo pridru瀒le crnogorske 鑕te koje su upale u isto鑞u Hercegovinu. Uz plja鑛a歬e akcije u Podrinju i isto鑞oj Hercegovini, srpska i crnogorska vojska su po鑙nile i vi歟 zlo鑙na nad muslimanskim stanovni歵vom. Sredinom septembra 1914. srpske i crnogorske 鑕te su izbile na Romaniju i doprle do prilaza Sarajevu. Stanje je bilo kriti鑞o, pa je komanda sarajevskog garnizona izdala 18. septembra naredbu kojom je ograni鑕no kretanje gra餫na i zabranjen svaki ulazak i izlazak iz grada bez posebne vojne dozvole. Na Romaniji su od 18. do 30. oktobra vo餰ne te歬e borbe za odbranu samog Sarajeva kao zemaljskog glavnog grada.

Istovremeno je, dok su se jo u Sarajevu 鑥li srpsko-crnogorski topovi sa Romanije, odr瀉no od 12. do 28. oktobra 1914. su餰nje "mladobosancima", odnosno ubicama Franza Ferdinanda. G. Princip je kao i ve鎖na drugih u鑕snika u ubistvu Ferdinanda osu餰n na 20 godina zatvora. Smrtnu kaznu kao maloljetnik nije mogao dobiti, jer je Austrija bila striktno pravna dr瀉va u kojoj se punoljetstvo sticalo sa navr歟ne 24 godine.

Slomom Srbije i Crne Gore u oktobru 1915, BiH se na歭a u pozadini. Frontovi Prvog svjetskog rata pomjeraju se daleko od njenih granica, ali brojni Bosanci mobilizirani u austrougarske regimente ginu i stradavaju po tim dalekim rati歵ima.

Mada daleko od velikih boji歵a, u BiH su se posljedice rata, prije svega u vidu masovne gladi, svuda osje鎍le. U zemlji je zavedena ratna privreda, pa su od stanovni歵va uzimane razne stvari za vojne potrebe (tzv. rekvizicija). Uzimani su u prvom redu tegle鎍 stoka i hrana, pa su se uskoro u cijeloj zemlji, posebno u gradovima, osjetili oskudica i glad. Zato je u Sarajevu i drugim ve鎖m gradovima ve od augusta 1914. zaveden poseban re瀒m snabdijevanja stanovni歵va 瀒votnim namirnicama (tzv. aprovizacija). Vlasti su preduzimale i druge mjere, posebno kada je Sarajevo u pitanju, da se u zemlji osiguraju bar najnu瀗ije namirnice.

Ubrzo po izbijanju rata 1914. u Sarajevu je kao zemaljskom glavnom gradu zamro svaki javni politi鑛i 瀒vot, 歵o je bio slu鑑j ne samo u BiH, nego i u ostalim dijelovima Monarhije. Prvih mjeseci 1917. dolazi do o瀒vljavanja politi鑛og 瀒vota u Monarhiji, posebno u vezi sa raznim dr瀉vnopravnim odnosima, me饀 kojima dominira jugoslavensko pitanje, kao pitanje stvaranja jedne jugoslavenske dr瀉ve. Najaktivniji na tom planu je dr. Anton Koro歟c, vo餫 Slovenske ljudske stranke, koji se zalagao za stvaranje jedne jugoslavenske dr瀉ve u okviru Monarhije njenim trijalisti鑛im preure餰njem. On je u tom smislu tokom 1917. uspostavio intenzivne veze sa politi鑑rima u Zagrebu, Sarajevu, a posebno u Istri i Dalmaciji.

Kada je krajem ljeta 1918. postalo jasno da 鎒 Austro-Ugarska izgubiti rat, gra餫nski politi鑑ri u njenim ju瀗oslavenskim pokrajinama se u ogromnoj ve鎖ni opredjeljuju za ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu jugoslavensku dr瀉vu. Po鑕tkom septembra 1918. do歛o je u kratku posjetu Sarajevu dr. Koro歟c, gdje je razgovarao sa vode鎖m bosanskim politi鑑rima i vjerskim poglavarima i predstavnicima. Najve鎖 utisak na Koro歟ca je ostavio reisul-ulema 萢u歟vi, koga je posjetio skupa sa dr. Jozom Sunari鎒m. Reis je tom prilikom rekao, da 鎒 "odobriti svaki 鑙n koji 鎒 na歟m narodu donijeti slobodu", te da mu je li鑞o "dosta na歟 vlade i turske i njema鑛e". 萢u歟vi se istovremeno odlu鑞o zalo瀒o za saradnju svih Ju瀗ih Slavena i op鎢 amnestiju.

U procesu smjene vlasti do koje dolazi u svim ju瀗oslavenskim pokrajinama Austro-Ugarske, u Sarajevu je 31. oktobra 1918. konstituiran Glavni odbor Narodnog vije鎍 Slovenaca, Hrvata i Srba za BiH. Za predsjednika Odbora je izabran ugledni sarajevski poduzima Gligorije Jeftanovi, a za potpredsjednike dr. Jozo Sunari i dr. Halid-beg Hrasnica. Posljednji austrougarski zemaljski poglavar za BiH, general Stjepan Sarkoti predao je u Sarajevu l. novembra 1918. upravu zemlje Glavnom odboru Narodnog vije鎍 SHS za BiH. Samo dva dana kasnije, 3. novembra, Glavni odbor je imenovao Narodnu vladu za BiH, koja je odmah preuzela "poslove zemaljske uprave". Zbog op鎒g nereda i pravne nesigurnosti, do kojih je u tim prevratnim danima do歭o u mnogim dijelovima zemlje, sastali su se 4. novembra 1918. kod Vi歟grada predstavnici Glavnog odbora SHS za BiH sa vojvodom Stepom Stepanovi鎒m, komandantom druge srpske armije. Tu je postignut sporazum da druga srpska armija u餰 u BiH i preuzme brigu o javnoj sigurnosti i odr瀉vanju reda i mira. Tako su ve 6. novembra 1918. prve srpske jedinice u歭e u Sarajevo.

Njihovim ulaskom nije sprije鑕no nasilje nad Bo歯jacima kao muslimanima. Prevrat i dolazak "srpske vlasti" u BiH su mnogi shvatili kao otvoreni poziv na plja鑛u, otimanje zemlje, progon i likvidaciju muslimana. Polo瀉j muslimana postao je neizdr瀕jiv, o 鑕mu su i u inostranstvo prodrli izvje歵aji. Tako je francuski novinar Charles Rivet prilikom boravka u Sarajevu februara 1919. razgovarao izme饀 ostalih i sa reisul-ulemom Cau歟vi鎒m i taj je razgovor objavio u pari歬om listu "Le temps" l. aprila iste godine. Iznose鎖 podatke o stradanjima muslimana "prilikom sve鑑nog stvaranja Jugoslavije", kojoj su se oni "spremali slu瀒ti svom du歰m", 萢u歟vi je naglasio, da "smo mi ipak Slaveni, ali Srbi odbijaju da nas smatraju takvim". Oni bosanske muslimane smatraju "uljezima", zaklju鑙o je 萢u歟vi. Na ovo je tada歯ji ministar unutra歯jih poslova Svetozar Pribi鎒vi zahtijevao od predsjednika zemaljske vlade za BiH, Atanasija 妎le, da "diskretno" zatra瀒 od 萢u歟vi鎍 da demantira izjavu pari歬om novinaru, ili da mu u suprotnom uputi prijedlog za njegovo penzioniranje. 妎la je odgovorio da to nije mogu鎒, jer su 萢u歟vi鎒vi navodi ta鑞i, radi se o 鑟vjeku koji je 1914. 歵itio Srbe od progona.

Ujedinjenjem, odnosno progla歟njem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca l. decembra 1918, BiH je u歭a u sastav jedinstvene jugoslavenske dr瀉ve, ali je jo jedno du瀍 vrijeme zadr瀉la neke elemente i oblike svoje dr瀉vnosti, 鑙me je i Sarajevo ostalo u statusu zemaljskog glavnog grada. Narodna vlada za BiH je poslije l. decembra 1918. nastavila svoj rad kao Zemaljska vlada za BiH. Poslije dono歟nja Vidovdanskog ustava, 28. juna 1921., Zemaljska vlada je nastavila rad kao Pokrajinska uprava za BiH. Po歵o je u aprilu 1922. donijet zakon kojim su u dr瀉vi uspostavljene 33 oblasti, od kojih 歟st u BiH, to su centralne vlasti u Beogradu po鑕le po瀠rivati likvidaciju Pokrajinske uprave, cijene鎖 da je ve krajnje vrijeme za dokidanje pokrajinskih vlada koje su, bez obzira na stalno smanjivanje njihovih nadle瀗osti, u narodu op鎒nito smatrane kao vlade njegove u瀍 historijske domovine. To nije odgovaralo intencijama re瀒ma da se u skladu sa odredbama Vidovdanskog ustava provede u dr瀉vi potpuna unitarizacija i centralizacija cjelokupne uprave. Likvidacija Pokrajinske uprave za BiH pokazala se kao slo瀍n i kompliciran posao koji je potrajao skoro dvije godine. Poslovi Pokrajinske uprave za BiH su kona鑞o u cijelosti likvidirani 25. februara 1924., 鑙me je Sarajevo izgubilo atribute zemaljskog glavnog grada i svedeno na sjedi歵e sarajevske oblasti.

Ta se sarajevska oblast podudarala sa nekada歯jim sarajevskim okrugom, u kojem je, prema prvom popisu stanovni歵va u Kraljevini SHS od 31. januara 1921., 瀒vjelo 287.214 stanovnika. Od togaje 66.317 du歛 瀒vjelo u samom Sarajevu kao gradu. U tom ukupnom broju je prema vjerskoj strukturi u gradu bilo 22.474 muslimana, 16.317 pravoslavnih,19.242 rimokatolika, 7.458 Jevreja, 470 evangelika, 160 grkokatolika, 29 ostalih i 16 bez konfesije ili nepoznato.

Prema posljednjem austrijskom popisu od 10. oktobra 1910. u Sarajevu je 瀒vjelo 51.919 stanovnika. To zna鑙 da se za deset ?odina, bez obzira na rat ili mo瀌a zahvaljuju鎖 upravo njemu, broj 瀒telja Sarajeva pove鎍o za 27,7%. U gradu se u tom periodu pove鎍o 鑑k i broj muslimana, sa 18.460 u 1910. na 22.474 u 1921., mada se muslimansko stanovni歵vo u BiH broj鑑no smanjilo od 612.137 u 1910. na 588.173 u 1921. godini. Za deset godina se broj muslimana u BiH "smanjio za 23.964 du歟.

U narednih deset godina demografski rast u Sarajevu se usporava. Prema drugom i posljednjem popisu stanovni歵va Kraljevine Jugoslavije od 31. marta 1931., u gradu Sarajevu su 瀒vjela 78.173 stanovnika. Pove鎍nje u odnosu na 1921. godinu je iznosilo 17,9%. Vjersko-etni鑛a struktura u gradu se nije znatnije izmijenila. Od ukupnog broja 78.173 gradskih 瀒telja, muslimana je bilo 29.649, pravoslavnih 18.630, rimokatolika 21.372 i evangelika 534. Pripadnika ostalih kr氭anskih crkava bilo je 851, dok Jevreji u ovom popisu nisu posebno iskazani nego su ubrojani u ostale kojih je ukupno bilo 7.637, od 鑕ga najmanje 7.500 Jevreja. Rezultati popisa iz 1931. objavljeni su tek 1938, kada je ve bio u toku progon Jevreja u nacisti鑛oj Njema鑛oj i nekim drugim evropskim dr瀉vama, pa je Kraljevina Jugoslavija vjerovatno nastojala prikriti podatke o svom jevrejskom stanovni歵vu.

Pod pretpostavkom da je u razdoblju 1931-1941. odr瀉na ista stopa demografskog rasta kao u prethodnom desetogodi歯jem periodu, onda bi Sarajevo pred rat, aprila 1941., imalo 92.148 stanovnika. U svakom slu鑑ju rast nije mogao pasti ispod deset promila godi歯je, po歵o u tom razdoblju nije bilo nikakvih velikih prirodnih ni socijalno-politi鑛ih kataklizmi. To zna鑙 da se stanovni歵vo Sarajeva 1941. godine, suprotno od u publicistici uobi鑑jene brojke od 70.000 stanovnika, pouzdano mo瀍 procijeniti na preko 90.000 du歛.

Sarajevo je u razdoblju izme饀 dva svjetska rata privredno stagniralo. Ni Austro-Ugarska nije u Sarajevu podigla neke velike industrijske pogone, a poslije 1918. ovaj je grad u tom pogledu potpuno zanemaren. Glavni industrijski pogoni u gradu bili su Fabrika duhana, Pivara, Tkaonica 鎖lima, Tvornica 鑑rapa, jedan paromlin i desetak ciglana, 歵o je uglavnom podignuto jo prije Prvog svjetskog rata. Uz sarajevski 瀍ljezni鑛i 鑦or, izgra餰n u razdoblju 1882-1906., vremenom se razvila velika 巈ljezni鑛a radionica koja je zapo歭javala preko hiljadu radnika, pa je bila najve鎖 pogon u gradu. Tako je u razdoblju izme饀 dva svjetska rata gradska privreda u osnovi po鑙vala na zanatstvu, trgovini i op鎒nito robnom i nov鑑nom prometu.

U urbanom pogledu Sarajevo je u me饀ratnom razdoblju ostalo unutar gradskog atara izgra餰nog i obilje瀍nog maltama tokom austrougarske uprave. Op鎒nito se mo瀍 re鎖 da je graditeljstvo u Sarajevu poslije 1918. u opadanju, kako obimom tako i kvalitetom u odnosu na prethodno austrijsko doba. Austrougarska uprava je postavila osnove regulacionog plana koje su izme饀 dva svjetska rata predstavljale okvir cjelokupne gra餰vinske aktivnosti u gradu. Kako grad nije dobio novi regulacioni plan, to se u me饀ratnom periodu gradilo na principu slobodne konkurencije i zahtjeva tr瀒歵a. Odatle su nove gradnje predstavljale parcijalna rje歟nja, kao odre餰ne interpolacije u zate鑕nim stambenim i poslovnim blokovima. Gra餰ne su prete瀗o vi歟katnice sa stanovima namijenjenim za iznajmljivanje imu鎛ijim gra餫nima.

Sve do punog proboja "Moderne" gradskom arhitekturom su dominirali naslije餰ni uticaji akademizma i eklekticizma sa izvjesnim poku歛jima neobizantskog stila koji su u Sarajevu donijeli beogradski arhitekti Aleksandar Deroko (pravoslavna crkva u Novom Sarajevu), Milan Zlokovi (Hipotekarna banka, danas Narodna banka) i dr. Prva gra餰vina u stilu "Moderne" bila je zgrada banke "Slavija" na Obali (kasnije "Tanjug", danas "BH Press"), izgra餰na prema projektu 鑕歬og arhitekte Jana Kotjere. Stvarni prodor "Moderna" je do瀒vjela tek od po鑕tka tridesetih godina kada jedna neformalna grupa arhitekata, 歬olovanih prete瀗o u Pragu, donosi u Sarajevo savremene ideje nastale u vode鎖m arhitektonskim centrima. Ovi vatreni pobornici Moderne preuzeli su od 1930. vode鎢 ulogu u izgradnji javnih gradskih objekata, kao 歵o su banke, srednje 歬ole, bolnice, kina, 歵amparije, kafane itd. Najistaknutiji predstavnici Moderne u Sarajevu tog vremena bili su arhitekti Mate Baylon (Berza rada, Gradska 歵edionica), Helen Buldasar (zgrada Crvenog krsta, Javno kupatilo), bra鎍 Reuf i Muhamed Kadi (vakufski neboder) i dr. Me饀 najzna鑑jnijim nosiocima Moderne bio je profesor Du歛n Smiljani, koji je pored ostalog projektirao Bolnicu "Jezero", 鑙ja je gradnja dovr歟na 1938. godine.

Ovaj je objekat sa 歩rokim horizontalnim prozorima i ravnim krovom postao jedan od karakteristi鑞ih simbola gradske arhitekture sve do sedamdesetih godina. Moderna je u Sarajevu startovala relativno kasno, pa se njena primjena svela na pojedina鑞e zgrade i gradnje, bez dubljeg traga u arhitekturi grada i njegovih prostora. Poslije 1918. Sarajevo postepeno gubi svojstva administrativno-politi鑛og sredi歵a BiH. Nekada歯ji blistavi zemaljski glavni grad sveden je 歟stojanuarskom diktaturom na provincijsko sjedi歵e Drinske banovine. Na ra鑥n Sarajeva forsirani su drugi gradovi u BiH, posebno Banja Luka koja je kao sjedi歵e Vrbaske banovine zami歭jena kao najistureniji srpsko-pravoslavni punkt prema neposrednom katoli鑛om Zagrebu.

Sarajevo se ni u 歟stojanuarskim okolnostima nije sasvim predavalo, niti se moglo zaobi鎖 kao geografski centar Jugoslavije. Preko Sarajeva je vodila 瀍ljezni鑛a pruga od Slavonskog Broda do Metkovi鎍, tada najve鎒 jugoslavenske izvozno-uvozne luke. U gradu je djelovalo vi歟 kulturnih, prosvjetnih, 歬olskih i vjerskih institucija i udru瀍nja, sa relativno razvijenim knji瀍vnim 瀒votom, brojnim novinama i periodi鑞im publikacijama. Sve to ipak nije moglo izbrisati utisak da je Sarajevo u to vrijeme bilo, kako jedanput re鑕 Laurence Durell, "selo kao instinkt ostavljen da kr瀕ja, neobi鑞o oko odjeka jednog revolverskog pucnja".

Re瀒m 歟stojanuarske diktature je ukinuo vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju muslimana u BiH, a juna 1930. sjedi歵e rijaseta dekretom premjestio iz Sarajeva u Beograd. Time je Sarajevo izgubilo jednu od veoma zna鑑jnih atribucija glavnog grada i kulturno-politi鑛og sredi歵a Bosne. Rijaset, odnosno sjedi歵e reisul-uleme je vra鎒no u Sarajevo tek poslije osam godina, juna 1938., kao rezultat politi鑛e nagodbe dr. Mehmeda Spahe, vo餰 Jugoslavenske muslimanske organizacije sa dr. Milanom Stojadinovi鎒m, predsjednikom vlade Kraljevine Jugoslavije. Iste godine otvorena je Visoka islamska 歟rijatsko-teolo歬a 歬ola, kao prva visoko歬olska ustanova u Sarajevu i BiH.



Svi podatci na stranici su uz dozvolu preneseni sa Sarajevo.ba

RajvoSa.com 2000 - 2015 Deki